Na spomen-groblju u Redipugliji Papa predvodio Euharistijsko slavlje

Povodom obilježavanja 100. obljetnice Prvoga svjetskog rata i komemoracije stradalih u svim ratovima – na poseban način u Prvome svjetskom ratu – Sveti Otac je jutros otputovao u Redipugliu, gdje je predsjedao euharistijskim slavljem.
U prigodnoj homiliji Papa je istaknuo da je rat ludilo i djeluje suprotno Božjemu planu, kojim sve stvoreno vodi punini i savršenosti. Mi smo pozvani u tomu biti Božji suradnici. Rat naprotiv sve razara, pa i ono najljepše što je Bog stvorio, a to je ljudsko biće! Raskida bratsku povezanost među ljudima, a time i mir.
Motivi koji potiču čovjeka da se odluči za rat, radije nego za mir jesu pohlepa, nesnošljivost i težnja za moću – smatra Papa – i počesto se nastoje opravdati nekom ideologijom, a kada nema ideologije, posegne se za Kajinovim: Što me briga! Zar sam ja čuvar brata svoga (Post 4,9). Rat ne gleda tko je tko – uvjerava papa Franjo – ne štedi ni starce, ni djecu, ni majke ni očeve…
Papa je zatim podsjetio kako su sve žrtve koje počivaju na groblju i kojih se danas sjećamo, imali svoje planove i snove, a zatim im je oduzet život i sve je to bezobzirno razoreno. Zašto? Zašto je Čovječanstvo reklo: Što me briga? – zapitao se papa Franjo. Pa i danas, nakon pogrješke obaju svjetskih ratova, mogu se nazrijeti obrisi trećega rata, koji se doduše, vodi „u dijelovima“, kriminalom, masakrima i razaranjem.
Takvo je ponašanje upravo suprotno onomu što Isus traži u Evanđelju, upozorio je Sveti Otac te dodao da je upravo Isus onaj koji je danas ogladnio, ožednio, koji je stranac; bolestan i utamničen. Onaj tko se brine o Njemu, ući će u radost Gospodara svojega, a onaj koji toga ne čini te vlastitim propustima ponavlja onaj Što me briga?, ostaje vani – upozorava Papa.
Sveti Otac je jasno rekao da i danas postoje mnoge žrtve i mnogi ljudi trpe. Objasnio je da je to stoga jer iza paravana postoje skriveni interesi, geopolitički, osvajački planovi, pohlepa za novcem i za moću, kao i trgovina oružjem – to su pravi motivi onih koji su na svoje srce napisali: Što me briga? Ti će možda dobro zaraditi, ali je njihovo iskvareno srce izgubilo sposobnost plakanja. Ni Kajin nije bio sposoban plakati – kazao je papa Franjo.
Danas nas, na ovom groblju, prekriva Kajinova sjena. To se vidi od 1914. pa sve do naših dana – podsjetio je Papa te zaključio:
Sinovskim, bratskim, očinskim srcem, od svih vas i za sve nas, tražim obraćenje srca; da od Što me briga? prijeđemo u oplakivanje… Za sve koji su pali u beskorisnom masakru, za sve žrtve ratnoga ludila, svih vremena. Braćo, Čovječanstvo ima potrebu za plačem … ovo je čas plakanja.
…U Redipugli je – prema informacijama s kojima raspolažemo – bila i skupina od 60-ak građana hrvatske nacionalnosti, s područja Rijeke i okolice Bakra, u organizaciji gospodina Ivana Juretića. Među hodočasnicima je bilo i daljnje rodbine onih koji su se borili i poginuli u bitkama Prvoga svjetskog rata. Otac nekadašnjega nadbiskupa riječko-senjskoga, mons. Josipa Pavlišića, također je poginuo na toj bojišnici i u Redipugli mu se nalazi grob.

Cjeloviti govor Svetog Oca Franje, u Redipugli,
povodom obilježavanja 100. obljetnice Prvoga svjetskog rata
13. rujna, 2014. g.

Nakon promatranja ljepote krajolika čitavoga ovog područja, gdje ljudi rade kako bi svojim obiteljima osigurali život, gdje se djeca igraju, a starci sanjaju… našavši se ovdje, na ovom mjestu, blizu ovoga groblja, mogu samo reći da je rat ludilo.
Dok Bog sve stvoreno usavršuje – a mi smo ljudi pozvani u tome na suradnju – rat razara. Razara i ono najljepše što je Bog stvorio – ljudsko biće. Rat sve narušava, pa i međusobnu povezanost braće. Rat je ludilo, jer njegov je razvojni plan, uništenje: želi se širiti i razvijati, razaranjem!
Pohlepa, nesnošljivost, ambicija za moću.., motivi su koji potiču odluku za rat, a ti se motivi često opravdavaju nekom ideologijom; ali na prvom je mjestu žudnja, izobličeni poticaj. Ideologija je opravdanje, a kad ideologije nema, nađe se Kainov odgovor: Što me briga za moga brata; što me briga? Zar sam ja čuvar brata svoga (Post 4,9)? Rat ne gleda tko je tko: ni stare, ni djecu; ni majke, ni očeve… Što me briga?
Iznad ulaza u ovo groblje, lebdi podrugljivi moto rata: Što me briga? Sve su osobe koje ovdje počivaju, imali svoje planove; svoje snove.., a onda im je život prekinut. Zašto? Zašto je Čovječanstvo reklo: Što me briga?
Pa i danas, nakon pogrješke još jednoga svjetskog rata, možda se može govoriti i o trećemu ratu, koji se vodi „u dijelovima“, kriminalom, masakrima, razaranjem…
Da smo pošteni, prva bi stranica novina trebala za naslov imati rečenicu: Što me briga? Kajin bi rekao: Zar sam ja čuvar brata svoga?
Ovakvo ponašanje je upravo suprotno onomu što Isus traži u Evanđelju. Čuli smo: On je najmanji među braćom: On, Kralj, Sudac svijeta, On je ogladnio, ožednio, stranac je i bolestan, utamničen… Tko se brine o tom bratu, ulazi u Gospodinovu radost; onaj pak koji toga ne čini; koji vlastitim propustima kaže: Što me briga?, ostaje vani.
Ovdje kao i na drugome groblju počivaju tolike žrtve. Danas ih se spominjemo. Postoji plač i bol. S ovog se mjesta sjećamo svih ratova i njihovih žrtava.
I danas ima mnogo žrtava… Kako je to moguće? Moguće je zbog toga jer i danas iza kulisa, postoje interesi, geopolitički planovi, pohlepa za novcem i za moću, a tu je i trgovina oružjem, koja je izgleda veoma važna!
Oni koji planiraju teror, organizatori sukoba, a jednako tako i trgovci oružjem, na svoje su srce napisali: Što me briga?
Mudrima je vlastito priznati pogrješke i okusiti bol, kajati se, moliti oproštenje i plakati.
S tim natpisom: Što me briga? koji nose na srcu, možda će mnogo zaraditi, ali njihovo je iskvareno srce izgubilo sposobnost plakanja. Kajin nije plakao. Nije bio sposoban plakati. Danas nas, na ovom groblju, prekriva Kajinova sjena. Ovdje se vidi. Vidi se kroz povijest od 1914. pa sve do naših dana, a i danas.
Sinovskim, bratskim, očinskim srcem, od svih vas i za sve nas, tražim obraćenje srca; da od Što me briga? prijeđemo u oplakivanje. Za sve koji su pali u beskorisnom masakru, za sve žrtve ratnoga ludila, svih vremena. Plač. Braćo, Čovječanstvo ima potrebu za plačem; za plačem braćo… ovo je čas plakanja.