Na susretu s azijskim mladima Papa poželio ujedinjenje Sjeverne i Južne Koreje

Molite za ponovno ujedinjenje jedine korejske obitelji, u kojoj žive braća koja govore isti jezik – rekao je papa Franjo mladima okupljenima na proslavi Dana azijske mladeži, s kojima se susreo 15. kolovoza poslijepodne, po lokalnom vremenu, u Daejeonu, u velikom šatoru podignutom na parkiralištu svetišta Solmoe. Bilo je to sat i pol velikoga zanosa i pozornosti na riječi Svetoga Oca, koji je susret završio pozvavši na praštanje, i tumačeći mladima što znači odluka da se u životu nasljeduje Isusa.
Je li krivnja za podjelu na dvije Koreje samo na jednoj strani? Ako mi Bog kaže da ga slijedim u nekom zvanju, a ja osjećam nešto drugo, je li to kušnja ili ne? Velika su to i vrlo važna pitanja koja traže izravan odgovor, a postavilo ih je troje mladih, u ime šest tisuća okupljenih na Danu azijske mladeži. Papa Franjo ih nije razočarao u njihovim očekivanjima. Pozorno je slušao zapisujući bilješke, dok su jedna kambodžanska djevojka, jedan mladić iz Hong Konga, i djevojka iz Koreje, otvorili svoje srce s mnogo pouzdanja, dirnuvši sve nazočne.
Kada je došao red na Papu, jednako je tako jednostavno prekinuo pripremljeni govor koji je do pola pročitao na engleskom jeziku, tražeći od mladih dopuštenje da prijeđe na talijanski, na jezik koji mu omogućuje govoriti izravno srcu. Dragi mladi prijatelji, u ovo naše doba Gospodin računa s vama! – istaknuo je papa Franjo. Ušao je u vaša srca na dan vašega krštenja; dao vam je svojega Duha na dan vaše krizme, stalno vas jača svojom prisutnošću u Euharistiji, tako da možete pred svijetom biti Njegovi svjedoci. Jeste li spremni reći Mu 'da'? – upitao je Sveti Otac.
Nakon toga, prvi je odgovor bio upućen mladoj Mey, Kambodžanki koja je u svojemu životu u sukobu, da li da slijedi glas koji ju potiče prema redovničkom posvećenju, ili da krene jednako zahtjevnim, ali laičkim putom. Riječ je o prividnom sukobu, – rekao je Papa – jer kada Gospodin poziva, uvijek zove kako bi se drugima činilo dobro: bilo u redovničkom životu, bilo posvećenom, ili laičkom, kao otac i majka obitelji. Ali, svrha je uvijek ista: klanjati se Bogu i činiti dobro drugima (…) No, ti ne moraš izabrati nikakav put! Treba ga izabrati Gospodin! Isus ga je izabrao! Ti imaš čuti Njega i pitati: 'Gospodine, što mi je činiti?' – napomenuo je Sveti Otac.
Papa je Franjo također mladoj Kambodžanki dao jedno obećanje, nakon što je ona podsjetila na kambodžanske mučenike koji su još uvijek nepoznati, a ubijeni su ponajviše u godinama krvavoga režima Pola Pota. Obećavam ti da ću se zauzeti, kada se vratim kući, da ću razgovarati s osobom koja je zadužena za te stvari, a to je jedan dobar čovjek, zove se Angelo… i tražit ću da istraži i razmotri – rekao je Papa.
'Angelo' je kardinal Amato, pročelnik Zbora za proglašenje svetih, a obveza koju je Papa preuzeo potaknula je buran pljesak, jedan od brojnih kojima su mladi pokazivali papi Franji da je njihov zanos snažan, ali da mu je potreban oslonac u sigurnostima, sigurnostima novoga naraštaja koji se pita hoće li moći napisati povijest drugačiju od prošlosti.
Poput Marine, djevojke koja je svojim pitanjem dotaknula bolnu ranu otvorenu već 60 godina: koji je smisao mržnje koja dijeli dvije Koreje? Papa je jasan: nema dviju Koreja. Samo je jedna, ali je podijeljena, obitelj je podijeljena – istaknuo je Sveti Otac te dodao – Prije svega, jedan savjet: valja moliti; moliti za našu braću na Sjeveru. 'Gospodine, jedna smo obitelj, pomogni nam, pomogni nam u jedinstvu, Ti to možeš. Da ne bude pobjednika, ni pobijeđenih, samo jedna obitelj, da budu samo braća – rekao je Sveti Otac te pozvao sve nazočne da odmah zajedno mole.
Nakon kratke molitve u tišini, Papa je nastavio, govoreći o nadi. Koja je nada? Ima mnogo nadâ, ali jedna je posebno lijepa: Koreja je jedna; jedna obitelj. Vi govorite istim jezikom, jezikom obitelji; braća ste koja govore istim jezikom (…) Mislite na svoju braću na Sjeveru: govore istim jezikom, a kada se u obitelji govori istim jezikom, postoji i ljudska nada – istaknuo je Sveti Otac.
Golemi šator u kojemu vlada potpuna tišina, s mladima sabranima zajedno s Papom u molitvi za ujedinjenje Koreje, prizor je koji se neće zaboraviti. Ali, utopijska je nada bez oprosta, i upravo je tom vidiku papa Franjo posvetio posljednje improvizirano razmišljanje, izneseno bez unaprijed pripremljenoga teksta. Osvrnuvši se na kazališni glazbeni prizor koji su korejski mladi izveli na početku susreta, nadahnut prispodobom o rasipnom sinu, Sveti je Otac ponovno istaknuo čvrsto uvjerenje koje je ugaoni kamen njegova papinstva, a to je da je Bog beskonačno milosrđe i strpljenje.
Nitko od nas ne zna što ga očekuje u životu – kazao je Papa. I vi, mladi, pitate što vas očekuje. Možemo učiniti i najružnije stvari, ali molim vas, nemojte gubiti nadu; tu je uvijek Otac koji vas čeka! Vratiti se! Imam se vratiti kući jer me Otac čeka. A ako sam mnogo griješio, priredit će veliko slavlje. A vi, svećenici, molim vas, zagrlite grješnike i budite milosrdni – istaknuo je papa Franjo.
Susret je završio molitvom 'Oče naš', pjevanom na korejskom jeziku.