Govor pape Franje u predsjedničkoj palači u Seulu

Papa je Franjo stigao u Seoul i odmah je u prvom govoru pastoralnoga pohoda Koreji zazvao „dar mira“ iz zemlje „koja je mnogo i dugo trpjela“ zbog nedostatka mira, gdje je nacionalna baština „tijekom godina nasilja, progonâ i rata bila na teškoj kušnji“. Papa je u Plavoj kući, odnosno predsjedničkoj palači, govorio pred Predsjednicom Koreje, civilnim i vojnim vlastima, te diplomatskim zborom.
Prije je u razgovoru s Predsjednicom ustvrdio da „u svakoj prigodi i u svakom govoru, čak i kratkom, treba rabiti riječ mir.“ Sâm je Papa u govoru pred vlastima i diplomatskim zborom jednostavnim i izravnim riječima govorio o neriješenim problemima nacije čiji je identitet obilježen podjelom. Malo prije Papina dolaska u Seoul, Sjevernokorejska je pak vlada još jednom pokazala svoju borbenu snagu ispaljujući tri projektila u japansko more. U dobrodošlici Rimskom biskupu, Predsjednica je bez pridržaja izrazila želju za jedinstvom, ali je i u više navrata podsjetila na sjeverno-korejsku nuklearnu prijetnju.
Put koji papa Franjo predlaže ide u suprotnom pravcu u odnosu na promicatelje trajnih sukoba. U govoru je ohrabrio „napore u korist pomirbe i stabilnosti na korejskom poluotoku“, jer je, prema njegovu mišljenju, „jedini siguran put za trajan mir“. Potom je Petrov nasljednik, proširujući obzor, ustvrdio da se u globaliziranom svijetu ni jedan sukob ne može smatrati rubnim. Posebno nam je na srcu traženje mira od strane Koreje – dodao je Papa – jer se odražava na stabilnost ovdje i u cijelom svijetu, koji je umoran od rata.
Da bi se uspostavio i očuvao mir, Papa tvrdi da pokazivanje mišica i krhke ravnoteže utemeljene na strahu nisu prikladno oruđe, nego „strpljivi rad diplomacije“ i trajno nastojanje da se „unište zidovi nepovjerenja i mržnje“. Sveti je Otac diplomaciju nazvao „umjetnošću mogućega“, koja se „temelji na odlučnom i postojanom uvjerenju da se mir može postići dijalogom te pozornim i čednim slušanjem, a ne međusobnim optužbama, beskorisnim kritikama i pokazivanjima sile“.
Mir nije, nastavio je papa Franjo citirajući proroka Izaiju, „jednostavna odsutnost rata nego djelo pravde. A pravednost se, kao krjepost, oslanja na odvažno strpljenje; ona ne zahtijeva da zaboravimo prošle nepravde, nego da ih prštanjem, snošljivošću i suradnjom nadiđemo – ustvrdio je papa Franjo
Obraćajući se južnokorejskom političkom vodstvu, Papa je Franjo istaknuo kako su pozornost i briga o mladima i slabijima ključna mjerila za učinkovitost i dalekovidnost politike za društveni razvoj. Veliki se i mudar narod ne zadovoljava samo ljubavlju prema svojim drevnim tradicijama, nego vrjednuje i mlade, nastojeći im prenijeti baštinu prošlosti, primijenjenu u sadašnjosti.
Slavljenje Dana azijske mladeži, koji je povod Papina dolaska u Koreju, predstavlja „ dragocjenu prigodu svima nama da čujemo nade i zabrinutosti mladih“. Kao i svaki skup mladih, Dan je azijske mladeži upit upravljen nama „kakvo ćemo im društvo predati“ – kazao je Papa.
Dok se ubrzani razvoj zemlje suočava s problemima i zabrinutostima globaliziranoga svijeta, Papa predlaže da se „posluša glas svakoga člana društva“, da se „posebna pozornost posveti siromašnima, najranjivijima i onima koji nemaju glasa, ne samo izlazeći ususret njihovim neposrednim potrebama, nego promičući i njihov ljudski i duhovni rast“. Tako će se korejska demokracija jačati, a država pokazati da prednjači u „globalizaciji solidarnosti, koja je danas vrlo potrebna“ – ustvrdio je papa Franjo.
Prema korejskom društvu, njegovim problemima, uspjesima i teškoćama, Katolička se crkva ne želi postaviti kao učiteljica niti želi nad njim vladati. Naviještajući Evanđelje, po riječima Petrova nasljednika, ona potvrđuje svoju spremnost da služi korejskom narodu, počevši od mladih i siromašnih – kazao je Papa.
Danas vam jamčim – rekao je papa Franjo zaključujući govor pred Korejskom predsjednicom – postojanu želju korejske katoličke zajednice da posvema sudjeluje u nacionalnom životu. Crkva želi pridonijeti odgoju mladih, rastu solidarnosti prema siromašnima i onima koji oskudijevaju, želi pridonijeti formaciji mladih naraštaja građanâ, spremnih da se s mudrošću i dalekovidnošću, naslijeđenima od predaka rođenima iz njihove vjere, suoče s političkim i društvenim izazovima zemlje – zaključio je papa Franjo.