Uz misna čitanja sedamnaeste nedjelje kroz godinu razmišlja pater Anto Lozuk

U Matejevu Evanđelju nalazimo sedam Isusovih prispodobi. Onu o sijaču, prvu i najpoznatiju, čuli smo pretprošle nedjelje; prošle nedjelje čuli smo sljedeće tri – o žitu i kukolju, o gorušičnom zrnu i kvascu; danas su na redu posljednje tri – o zakopanom blagu, o dragocjenom biseru i o mreži koja hvata razne vrste riba. Zanimljivo je da je samo prispodoba o sijaču namijenjena širem slušateljstvu; sve ostale namijenjene su učenicima, odnosno onima kojima "je dano da razumiju tajne kraljevstva nebeskoga". Kraljevstvo nebesko, naime, skriveno je pred svijetom. Svijet još nije otkrio njegovu tajnu. Vrijednosni papiri kraljevstva nebeskog u svijetu još nisu priznati. A nijedna vrijednost ovoga svijeta ne može se usporediti s njime.
U prispodobi o skrivenom blagu govor je o siromašnom čovjeku, nadničaru koji okopava tuđe njive. Duhovnim rječnikom opisan, to je čovjek koji je zapustio svoju vjeru, grešnik, možda kriminalac, duhovni siromah u najgorem smislu riječi. I dok je taj jadnik jednom kopao po tuđoj njivi, otkrije na njoj veliko blago... Božje kraljevstvo predstavlja se tu kao neočekivana šansa pred duhovnim bijednikom. On se prihvaća za ovu šansu. Prodaje sve što je imao i kupuje njivu s blagom. Ovdje 'prodati sve' znači: 'ostaviti sve' – načiniti potpuni zaokret u životu, obratiti se.
U prispodobi o dragocjenom biseru više nije govor o siromašnom čovjeku. Ovaj se već bavi dragocjenostima. Duhovnim rječnikom opisan, to je čovjek vjernik, možda spada upravo u vjersku elitu, možda spada čak u krug duhovnih učitelja i duhovnih autoriteta. Ali si je usput nakupio i drugoga 'blaga', drugih 'bisera'. No, u svome traženju on je još uvijek iskren i otvoren. Konačno pronalazi biser koji po ljepoti i vrijednosti nadilazi sve druge... Ovdje se kraljevstvo nebesko predstavlja kao vrednota koja je iznad svake druge. No, da bi je čovjek stekao, mora također prodati sve što ima, ostaviti sve, načiniti potpuni zaokret u životu, obratiti se.
Ovu pouku Isus je istakao i na drugim mjestima. Bogatom mladiću govori: "Ako hoćeš biti savršen, idi, prodaj sve što imaš te novac podaj siromasima, tako ćeš imati blago na nebu" (19,21). Učenici naslućuju tajnu Kraljevstva kada vele: "Evo, mi smo ostavili sve i pošli za tobom..." (19,17). Pavao je prodro u njezine dubine i sav oduševljen kliče: "Sve što mi je bilo vrijedno, izgubilo je u mojoj cijeni vrijednost za me zbog Krista. Štoviše, sve sada gubi u mojoj cijeni svoju vrijednost zbog najveće prednosti: spoznaje Krista Isusa, moga Gospodina" (Fil 3,7-8).
Nema blaga koje je veće od Božjega kraljevstva, nema bisera koji je od njega dragocjeniji. No, pred svijetom ostaje skriveno. Svijet još nije otkrio njegovu tajnu i veliko je pitanje hoće li je ikada otkriti... No, zadnjom prispodobom Isus nas poziva da se ne predajemo malodušju. Sve je pod kontrolom! Ribari svojim mrežama love različite ribe: jestive, nejestive, dobre, loše. Dok traje zemlja i ovaj život, traje i lov, a sve što je u mreži, nevidljivo je. Crkva nije drugo nego Božja mreža bačena na zemlju. Ono što je u njoj, nevidljivo je dok se mreža ne otvori.