O zbivanjima u Crkvi u Hrvatskoj – pripremio Vedran Šmitran

Na uočnicu Gospe Karmelske, 15. srpnja, koja se u Selcima na Braču slavi kao župska svetkovina, u crkvi Krista Kralja upriličen je prigodni program kojim je hvarski biskup Slobodan Štambuk u rodnoj župi proslavio 25. obljetnicu biskupske službe.
Župnik Selaca Jakša Rubinić čestitao je biskupu srebrni jubilej službe, podsjetivši kako je on za svoje geslo uzeo riječi svete Ivane Arške: „Neka je Bog uvijek prvi poslužen“. Podsjetio je potom na životni put biskupa Štambuka, koji je svećenički red primio u Selcima 1966. godine, a u posljednjih 25 godina kroz biskupsku je službu posebnu ljubav i brigu pokazivao prema svojoj rodnoj župi.
U svojoj zahvali slavljenik je na poseban način istaknuo svoje roditelje, izrazivši duboko uvjerenje da je roditeljski dom prvi fakultet i prvo sveučilište na kojemu čovjek uči što je to život. Ovu proslavu doživljavam kao čašćenje svoga rodnoga mjesta – poručio je biskup Štambuk, zaželjevši da ono i u budućnosti ima zdrave roditelje, zdrave očeve i majke.
U središtu Pokreta fokolara Faro u Križevcima prošle je nedjelje (13. srpnja) završen Marijapoli, jedinstveno iskustvo kršćanskog bratstva, od samih početaka Pokreta, četrdesetih godina prošlog stoljeća, u sjevernoj Italiji. Sudjelovalo je oko 200 osoba različitih dobi, zvanja, položaja, pristiglih iz mnogih krajeva Hrvatske, a tema petodnevnog okupljanja bila je uzajamna ljubav – Isusova nova zapovijed, promatrana i življena u brojnim nijansama i situacijama.
Marijapoli je ove godine posjetio i apostolski nuncij nadbiskup Alessandro D'Errico, uz nazočnost domaćeg biskupa Nikole Kekića. Nuncij je tom prigodom rekao da je želio doći na Marijapoli iz više razloga, a ponajprije zbog „potrebe srca“. Pojasnio je da dobro poznaje Pokret te kako u mnogim nuncijaturama svijeta rade fokolarini, koje je i sam susreo tijekom svoje službe u Pakistanu. Poznajem vatru fokolara koja pokreće vaše nakane, vaš život. Kao Papin predstavnik kažem vam: trebate nam! Treba nam netko tko će posvjedočiti da je moguće ljubiti uvijek. Moguće je, premda je jako teško, ljubiti i neprijatelje. Moguće je ljubiti posljednje, periferije svijeta, kao što kaže Sveti Otac – poručio je nadbiskup D'Errico, istaknuvši kako pronalazi veliki sklad između pape Franje i utemeljiteljice Fokolara Chiare Lubich, i to prije svega pod vidikom nove evangelizacije.
Riječki nadbiskup Ivan Devčić susreo se u utorak, 15. srpnja, u Nadbiskupskom domu u Rijeci s djecom Srebrenice koja su i ove godine pristigla u Dom „Alojzije Stepinac“ u Drivenik, na ljetovanje koje im sedmu godinu zaredom organiziraju Katolički skauti Riječke nadbiskupije.
Nadbiskup Devčić mladim je Srebreničanima govorio o nužnosti zajedništva, poručivši im da nikada ne pomisle na mogućnost ratovanja, osobito jer dolaze iz grada koji je na najtragičniji način rat osjetio. Vi ste nova generacija koja mora graditi novi svijet, novu Bosnu i Hercegovinu u kojoj će svi živjeti kao braća. Svaki čovjek je jedinstven. Bog nas je stvorio različite i zato se moramo učiti poštovati i prihvaćati svakoga. Ljubav je jača od svega i uvijek je ljepše kada jedni drugima pružimo ruku pomirenja i zajedništva – poručio je riječki nadbiskup, poželjevši djeci ugodan odmor u Driveniku.
Vjeroučitelj i voditelj katoličkih skauta Marin Miletić podsjetio je na riječi bl. Alojzija Stepinca da je svaki čovjek podno ovoga neba jednako vrijedan u očima Stvoritelja. Ovo je snažna poruka koju djeca nose u svome srcu i u svoj kraj, a s druge strane dobra je i za 'bistrenje' glava na našem području – zaključio je vjeroučitelj Miletić.
Svetu Misu zadušnicu za umirovljenoga generalnog vikara Vojnoga ordinarijata mons. Josipa Šantića u utorak, 15. srpnja, u kapeli sjedišta Vojnoga ordinarijata u Zagrebu predvodio je vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj Juraj Jezerinac. Umjesto propovijedi, biskup je pročitao duhovnu oporuku mons. Šantića, koju je sastavio u Postirama, 16. siječnja 2013. godine.
U oporuci je mons. Šantić među ostalim napisao: „Svjestan ozbiljnosti trenutka u kojem živim, poslije nego su mi liječnici postavili dijagnozu te sam poslije liječenja umirovljen (...), već u ovom trenutku želim se staviti u prisutnost Božju kada ću Boga gledati onakav kakav jest „licem u lice“. Dok ovo budete čitali, dragi prijatelji, već će se dogoditi onaj presudni trenutak koji će označiti moju vječnost. Vjerujem u Njegovo neizmjerno milosrđe da će meni grešniku biti milostiv On koji je i poradi mene postao čovjekom jer je „toliko ljubio svijet da nije poslao Sina svoga da on osudi svijet nego da se svijet po njemu spasi“. Vjerujući u tu ljubav vjerujem i u svoje spasenje. Makar sam u svojoj slabosti griješio, ipak nikada nisam prezreo Boga, moga Stvoritelja, Spasitelja i Posvetitelja.
Zahvalan sam Bogu što sam rođen u svetoj Katoličkoj Crkvi koju sam ljubio svim svojim životom, osobito u Svetom Ocu koji mi je predstavljao samog Isusa na zemlji. Zahvalan sam što sam kao dijete zavolio BDM, nebesku majku, a koju sam rado častio kao „Gospu Karmelsku“. (...) Sretan sam i u ovom trenutku makar se pripremam, ne bez straha, na odlazak s ovoga svijeta. (...) Bogu sam zahvalan što sam rođen kao pripadnik hrvatskog naroda, naroda koji je u svojoj povijesti mnogo trpio zbog svoje vjernosti Crkvi, ali koji je baš u tijeku mog života doživio slobodu. Uzor u domoljublju i bogoljublju bio mi je blaženi Alojzije Stepinac (...). Zahvaljujem Bogu za dar što sam mogao služiti našim braniteljima na Hvaru u vremenu Domovinskoga rata dok su bili i na prvoj crti, što sam se mogao brinuti za prognanike i izbjegle, a kao generalni vikar Vojnog ordinarijata surađivati s najvišim predstavnicima ministarstava obrane, unutarnjih poslova, branitelja te Glavnog stožera Hrvatske vojske, Ravnateljstva policije i udruga branitelja. Mogu reći da su mi to bili najljepši pastoralni dani u mom životu. Ostajem sa svima njima u duhu povezan te se svima preporučam u molitve. Posebna duhovna povezanost u vječnosti će mi ostati naši branitelji u zatvorima koje sam posebno volio i pohađao. Moja velika radost bili su članovi klape HRM „Sv. Juraj“ kojima sam zahvalan za sve dobro koje su učinili na promidžbi Crkve i Domovine. I što vam svima na kraju reći: molite za mene grešnika da se na meni proslavi milosrđe Božje. Doviđenja svima u vječnosti. Vaš don Joško Šantić.“