O teološkom i duhovnom aspektu obraćenja te o Verbumovoj knjizi »Ispovijest londonskoga gangstera: Od podzemlja do obraćenja« govori Marito Mihovil Letica

Prije svega nekoliko uvodnih rečenica o obraćenju. Što je obraćenje i što ono treba značiti u spoznajnim horizontima i doživljajnim, štoviše i životnim perspektivama svakoga čovjeka, a napose kršćanina? Možemo ustvrditi da je u samoj osnovi obraćenja neotklonjiv zahtjev da prestanemo živjeti onako kako živi svijet – ne možemo ne biti »u svijetu«, ali pritom ne smijemo dopustiti, u ivanovskome smislu, biti »od svijeta«, određeni i zarobljeni svijetom odnosno njegovim zavodljivostima. Valja se dakle odreći ne samo svjesnih grijeha nego i varljivih ovosvjetskih bogova što im se čovjek, makar i nesvjesno, klanja. Služi im od starozavjetnih i novozavjetnih vremena do danas. Obraćenje je tako odvajkada značajan preokret života: u spoznajnome, vrijednosnom, afektivnom i emocionalnome smislu. Istinsko obraćenje postaje tim slijedom ništa manje doli radikalna promjena čovjekova mentaliteta, preslagivanje i preusmjeravanje njegova životnoga hoda.
Na tu promjenu, na taj preokret izvrsno ukazuju latinska i grčka riječ za obraćenje: »conversio« i »metanoia«, u doslovnome značenju ′hod u obrnutome smjeru, povratak′; pri čemu se može govoriti o zaokretu i priklanjanju novootkrivenim vrijednostima ili pak povratku onim vrijednostima koje su ranije bile napuštene. Ljudi što skrenuše s ispravnoga puta i udaljiše se od Boga vraćaju se obraćenjem i pokajanjem na pravi put, Božji put, put koji vodi Bogu. I starozavjetna, hebrejska riječ »šûb« također znači ′okrenuti se, vratiti se′; tim glagolom primjerice prorok Hošea poziva: »Hajde, vratimo se Jahvi!« (Hoš 6, 1).
Odricanjem od prijašnjega načina življenja ne gubi se ništa doli ono što bijaše varka, opsjena, privid života. A dobiva se mnogo i premnogo: obraćenik kršćanin ponovno se rađa, za novi život, istinski i vječni život, rađa se u Kristu i za Krista, za kraljevstvo Božje. Obraćenje je dar milosti, nezasluženi i nezasluživi Božji poklon i priklon čovjeku grješniku. Lijepo i dojmljivo o tome svjedoči 15. poglavlje Evanđelja po Luki, u jednoj od triju prispodoba o milosrđu, u prispodobi o izgubljenom i nađenome sinu:
»Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. A sin će mu: ′Oče! Sagriješih protiv neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.′ A otac reče slugama: ′Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!′ I stadoše se veseliti« (Lk 15, 20-24).
O tome da je svako obraćenje trijumf milosti, kojoj izvor može biti jedino u Bogu, milosti što je omogućila ljudskoj slobodi da čovjeka preusmjeri od puta grijeha i zla prema dobrom i bogougodnom – govori knjiga »Ispovijest londonskoga gangstera: Od podzemlja do obraćenja«, koja je u okrilju Verbumove biblioteke »Svjedočanstva« dospjela 2013. do hrvatskoga čitateljstva. Autori dotične knjige su John Pridmore i Greg Watts. Posrijedi je uistinu napeta, snažna i nadahnjujuća priča o životnome putovanju Johna Pridmorea – čovjeka koji je u jednome trenutku shvatio da mu je nužan radikalan zaokret jer se njegov život pokazao ispraznim, uskraćenim za one sadržaje što nadilaze puke nagone i časovite užitke, sadržaje što čovjeka ispunjaju i nadahnjuju, što obogaćuju njegov život duhovnim zbiljnostima, prodahnjujući ga vrijednostima koje su duboke, trajne i dalekosežne: vrijednostima koje svoj izvor i uvir imaju u vječnosti, u Bogu.
Bit će živopisno, izazovno i zanimljivo navesti natuknice otisnute na stražnjemu ovitku dotične knjige: »Bio je jedna od glavnih ′faca′ u londonskome podzemlju. / Njegove su jakne bile skrojene tako da u njih može sakriti mačetu i bokser. / Poslovi s drogom učinili su ga bogatim. / Imao je luksuzan ′penthouse′, športska auta i lijepe žene. / Gotovo je ubio čovjeka ispred noćnoga kluba. / Tada se dogodilo nešto izvanredno što ga je nepovratno promijenilo...«
Valja pojasniti da u ovoj autobiografskoj knjizi glavni lik iskrenom i podrobnom ispovijednošću govori o svojem odrastanju u londonskome East Endu, gdje se već s jedanaest godina odao krađama, što ga je neizbježno vodilo u još teže prijestupe: u provale i razbojstva. Ogrezavši tako u kriminal, završio je u zatvoru za maloljetnike. Potom je radio kao izbacivač u noćnim klubovima. Povezao se s najgorim londonskim bandama i postao dijelom okorjeloga podzemlja. Trgovina drogom, reketarenje i nasilničko ponašanje postali su mu svakodnevica – dok nije u jednom od mnogih fizičkih obračuna toliko premlatio čovjeka da je napuštajući mjesto događaja bio uvjeren kako ga je usmrtio. Nakon toga uslijedio je nadnaravni obrat i mukotrpan put traženja samoga sebe uz istodobno traženje Boga – koji bi mu mogao pomoći, milosno ga izbaviti iz njegove bijede, iz tih okova nasilja i zla, užasa i beznađa čovjekova postojanja.
John Pridmore danas živi mirnim životom, svesrdno nastojeći što većemu broju ljudi svjedočiti o snažnoj promjeni koju je Božja milost kadra izazvati u svakome čovjeku. Jer Božji poziv na obraćenje stalno je otvoren i upućen svim ljudima, beziznimno. Dotična knjiga Johna Pridmorea »Ispovijest londonskoga gangstera« postala je međunarodni bestseler, odnosno hrvatski kazano: uspješnica, ili, još bolje, uspjelica.
Vjerujem da će biti uputno naposljetku navesti završni dio autorova predgovora hrvatskome izdanju knjige:
»Svakome od nas potrebni su Božje milosrđe i milost jer svi griješimo (što znači da doživljavamo neuspjeh). Često u životu činimo stvari zbog kojih se kajemo. Često povrijedimo jedni druge, riječju ili djelom. / Ali Bog i njegovo beskrajno opraštanje uvijek su tu za nas bez obzira na počinjena djela. On nas ne napušta. / Kada se osjećam slabo ili slomljeno jer sam možda bio grub prema nekome ili sam se odao bludnim mislima, zamolim Boga da mi pomogne da volim sebe i da budem blag prema sebi. / Jedna od najtežih stvari jest prihvatiti samoga sebe. Dugo mi je trebalo da uspijem u tome. Smatrao sam sebe zlim zbog nasilja u kojemu sam sudjelovao i počinjenih zločina. Nisam mogao vjerovati da bi Bog mogao voljeti nekoga poput mene. / Ponekad je lakše oprostiti drugima nego sebi. Često smo sami sebi najstroži sudci. Ali ako ne naučimo opraštati sebi, nikada ne ćemo duhovno napredovati i postati onakvi kakvi bismo trebali biti. Sjetimo se da ništa što napravimo ne može iznenaditi Boga. / Bog nikoga ne odbija. Jednom je sveta Mala Terezija rekla da kada bi se jednoga jutra probudila i shvatila da je počinila sva nedjela koja se mogu počiniti, ta bi nedjela bila kao kap vode koja se baca u grotlo vulkana. Takva je Božja milost. / Zaista mi je drago što je knjiga ′Ispovijest londonskoga gangstera′ sada objavljena i na hrvatskome jeziku. Hrvatsku sam posjetio dvaput, posljednji put ove godine kada sam proveo tjedan dana u Dubrovniku. Oduševile su me srdačnost i gostoljubivost hrvatskoga naroda (kao i ukusna hrana). / Nadam se da će moja priča – priča o nekome tko je još uvijek slomljen – doprijeti do vas i pomoći vam da susretnete Boga bez obzira koliko mislili da vam je život u neredu. Vjerujem da Bog može preobratiti živote ma koliko uništeni oni bili i da su milosrđe, milost i sloboda koje sam doživio dostupni svima. // Bog vas blagoslovio! / 2013. / John Pridmore«