Papa s mladima u Castelpetrosu

Ostavivši Campobasso, Sveti je Otac jučer u poslijepodnevnim satima helikopterom stigao u Castelpetroso, gdje ga je gdje ga dočekalo razdragano mnoštvo mladih s biskupom odgovornim za pastoral mladih. U ime mnoštva, više od deset tisuća mladih iz pokrajina Molise i Abruzzo, Papi se obratila mlada Sara Messere. Danas osjećamo da ste nas prihvatili i svjesni smo velikoga dara: vašega očinstva i vaše riječi – kazala je Sara.
Misleći na nezaposlenost i na nerazvijenost regije, djevojka je izjavila: Doista bismo željeli da se snovi o svetosti, obitelji i radu ostvare ovdje, u ovim krajevima gdje su se naši djedovi kupali u suzama i krvi. Pomogni nam, Sveti Oče, da se ponosimo svojim skromnim krojenima, da budemo pravedni i jaki – molila je Sara.
Zahvaljujući mladima i njihovoj glasnogovornici na zanosu i slavljeničkom ozračju kojim su ga dočekali, Papa ih je potaknuo da budu „otvoreni nadi i željni punine“, osmišljavajući svoju budućnost i odabirući za sebe „prikladan put“ koji može dovesti do „spokoja“ i do „ljudskoga ostvarenja“. Svaka mlada osoba žudi za onim što je bitno, što je trajno i konačno; traži odgovore koji će trajno prosvjetljavati vaš um i grijati vaše srce, a ne samo jedno prijepodne ili jedan kratki dio puta, nego zauvijek – ustvrdio je Papa dodajući:
S druge pak strane, „bojite se pogriješiti, bojite se konačnih odluka, u napasti ste da uvijek ostavite jedan izlaz, koji, ako ustreba, može otvoriti nove scenarije i mogućnosti.“ 'Kultura privremenoga', koja je plod suvremenih kulturalnih strujanja, nije pogodno ozračje da se možete odlučiti za stabilan život s čvrstim vezama, izgrađenim na stijeni ljubavi i odgovornosti, a ne na pijesku emocija – objasnio je papa Franjo.
Stoga mnogi žele postići „individualnu neovisnost“ koja sve stavlja u pitanje, pa se vrlo lako odbacuju važne i dugo promišljane odluke, ne priznaje dio života, slobodno izabranoga. Takvo stanje „potiče površno prihvaćanje odgovornosti, da ju se u dubini duše smatra nečim što se može i zanijekati – kazao je Papa.
A ipak, ljudsko srce teži velikim stvarima – primijetio je papa Bergoglio, važnim vrijednostima, dubokim prijateljstvima, vezama koje se ne lome nego jačaju u životnim kušnjama. Ljudsko biće čezne da ljubi i da zauvijek bude ljubljeno. Sve te idealne ciljeve obezvrjeđuje kultura privremenoga, koja, ne samo da ne veliča našu slobodu, nego nas lišava naše istinske sudbine, zatamnjuje um i ohlađuje srce – ustvrdio je papa Franjo.
Stoga je Papa potaknuo mlade da se ne zadovoljavaju malim ostvarajima. Težite sreći, imajte hrabrosti izići iz sebe i zajedno s Isusom u svoje ruke uzeti svoju budućnost. Čak kad bismo mogli sami pronaći pravi put, ipak sami ga ne možemo ostvariti, potrebna je Isusova prisutnost, da nam pomogne da ustrajemo, da se sučelimo s uzbrdicama i nepredviđenim i neizbježnim preprekama pod pritiskom događaja i mode – ustvrdio je Sveti Otac.
Isus Krist je naš branitelj, stariji brat i naš jedini sudac. On nikomu ne oduzima slobodu, nego, naprotiv, snažeći nas, omogućuje da doista budemo slobodni: slobodni za dobro, snažni da ga možemo činiti, kadri za praštanje i odvažni da tražimo oproštenje – objasnio je Papa te nastavio:
Brišući i zaboravljajući naše grijehe, Bog se ne umara praštati, a potiče da se iznova bace mreže „za iznenađujući i obilan ulov“ koji može u sučeljavanju s teškoćama koje je iznjedrila ova gospodarska kriza dati odvažnost i nadu. Nikada ne treba odgađati rješavanje probleme ali, ako se ufamo u Boga, oni su uvijek privremeni i rješivi – podsjetio je Sveti Otac.
Osvrćući se ponovno na nezaposlenost, Papa je očitovao svoju žalost zbog sadašnjeg naraštaja mladih. koji su bez posla. Ovaj izazov moramo zajedno pobijediti, ne smijemo se miriti s tim da gubimo jedan naraštaj bez radnoga dostojanstva. S obzirom na to, na strani su mladih tri velike odlike: odvažnost, nada i sposobnost da budu solidarni, jer je solidarnost, koju neki smatraju pogrdnom riječju, zaista prava kršćanska riječ – objasnio je Papa.
Zaključujući razgovor s mladima, Papa je podsjetio na ukazanje Gospe na mjestu gdje je sadašnje svetište u Castelpetrosu, gdje se dvjema djevojkama, Fabijani i Serafini, 1888. godine, kad su u polju radile, ukazala Majka Božja: Marija nam uvijek pomaže, kada radimo i kad tražimo posao, kad nam je sve jasno i kad smo zbunjeni, kada spontano molimo i kad nam je srce kruto – ustvrdio je Papa zazivajući Marijin zagovor.