U okviru posjeta Kalabriji, Papa pohodio zatvorenike

Zagrljaj sa zatvorenicima i bolesnima, želja da iskustvo zatvora bude pravo iskupljenje, a ne gubljenje vremena i dostojanstva, osuda zločina, i solidarnost sa žrtvama – sve je to papa Franjo očitovao u prvih nekoliko sati boravka u Kalabriji, kamo je, helikopterom, stigao oko 9 sati, i gdje ga je odmah okružila toplina okupljenoga mnoštva. Riječ je o pokrajini o kojoj se često govori zbog tragičnih događaja, kao što je, primjerice, mafijaški obračun prije nekoliko mjeseci, u kojemu je život izgubio trogodišnji dječak Nicola Campolongo, od milja nazivan Cocò; ili pak zbog brutalnoga ubojstva, prije nekoliko tjedana, patra Lazzara, koji je pomagao doseljenicima u nevolji.
Gospodin, Učitelj ponovnoga uključivanja – tim je riječima papa Franjo dao nade skupini od 180 zatočenika, s kojima se želio susresti odmah, na početku svojega pastoralnog pohoda Kalabriji. Papa je na samom početku istaknuo da ovim susretom sa svima njima, zatvorenicima i djelatnicima te kaznionice, želi izraziti blizinu Pape i cijele Crkve svakom muškarcu i svakoj ženi koji se nalaze u zatvoru, na bilo kojem kraju svijeta. Pritom je podsjetio na Isusove riječi: 'Bio sam u zatvoru i vi ste me pohodili“.
U razmišljanjima o zatvorenicima, često se ističe – primijetio je Papa – poštovanje temeljnih ljudskih prava i potrebni odgovarajući uvjeti za izdržavanje kazne. Ali, – dodao je Papa – to nije dostatno, ako nije popraćeno i upotpunjeno konkretnim zauzimanjem ustanova u vidiku stvarnoga ponovnog uključivanja u društvo. Kada se taj cilj zanemari, izvršavanje se kazne svodi na sredstvo društvenoga kažnjavanja i osvete, što je pak štetno i za tu osobu i za društvo – napomenuo je Sveti Otac te dodao, izvan unaprijed pripremljenoga teksta – Bog tako s nama ne postupa.
Bog, kada nam prašta, – rekao je Papa – prati nas i pomaže nam na putu. Uvijek. Pa i u malim stvarima. Kada se ispovjedimo, Gospodin nam kaže: 'Opraštam ti, ali sada dođi sa mnom'. I onda nam On pomaže vratiti se na put. Nikada ne osuđuje; nikada se ne dogodi da samo oprosti, nego prašta i prati – istaknuo je papa Franjo te primijetio – Naravno, slabi smo i moramo se ponovno vratiti na ispovijed, svi. Ali Bog se ne umara. Uvijek nas uzima za ruku i vodi nas. To je Božja ljubav, i mi Ga imamo oponašati. Društvo ga ima oponašati. I ići tim putom – istaknuo je Sveti Otac.
Govoreći potom o pravom i potpunom ponovnom uključivanju osobe u društvo, Papa je istaknuo da to nije kraj određenoga, samo ljudskoga puta. Na tom je putu i susret s Bogom, sposobnost da se prepustimo da nas gleda Bog koji nas voli. Teže je prepustiti se da nas Bog gleda, nego gledati Boga – primijetio je Papa te dodao – A On te čeka, On nas gleda, On nas uvijek traži. On je Bog koji nas voli, koji nas zna razumjeti, i zna oprostiti naše pogrješke. Gospodin uvijek prašta, uvijek prati, uvijek razumije; na nama je da se prepustimo Njegovu razumijevanju, Njegovu praštanju, i Njegovu vodstvu.
Papa je govor završio poželjevši svima da vrijeme provedeno u toj kaznionici ne bude izgubljeno, nego da bude dragocjeno vrijeme tijekom kojega valja tražiti i dobiti od Boga tu milost. Čineći tako pridonijet ćete tomu da, prije svega vi sami postanete bolji, ali istodobno i zajednica, jer naše djelovanje utječe, u dobru i u zlu, na druge i na cijelu ljudsku obitelj – rekao je papa Franjo te na kraju, kako obično čini na kraju nekog susreta, zatražio sve nazočne zatvorenike i djelatnike zatvora da mole za njega, jer – kako je rekao – i ja imam svoje pogrješke, i moram se kajati.
Nakon susreta sa zatvorenicima, Papa je, izvan predviđenoga programa, u jednoj prostoriji unutar kaznionice, pozdravio oca i dvije bake malenoga Cocóa Campolonga, ubijenoga zajedno s djedom u jednom mafijaškom obračunu. Sveti ih je Otac ohrabrio jamčeći im svoje molitve, te upućujući snažan apel nazivajući lokalnu mafiju njezinim imenom: Nikada više ne smije biti žrtava 'ndranghete.
Kako smo već napomenuli, upravo je ta kaznionica, mjesto koje nas u mislima vodi do ljudi koji su najdalje od društvenoga života, bila prvo mjesto koje je papa Franjo želio pohoditi po dolasku u Kalabriju, čak i prije svečanosti dobrodošlice na igralištu Pietro Toscani. Nakon kaznionice, Sveti je Otac posjetio hospicij „San Giuseppe Moscati“ u mjestu Cassano all'Jonio, gdje se susreo s trpljenjem terminalnih bolesnika.