Marito Mihovil Letica o novoj referendumskoj inicijativi udruge „U ime obitelji“

Udruga »U ime obitelji« novom se referendumskom inicijativom zalaže za uvođenje preferencijskoga glasovanja na izborima za saborske zastupnike - o tome govori Marito Mihovil Letica…
Udruga »U ime obitelji« - koje se dobro sjećamo po inicijativi za uspjeli i hvale vrijedni referendum o ustavnoj definiciji braka - održala je dana 11. lipnja 2014. konferenciju za novinare na kojoj je objavljeno da dotična udruga pokreće izjašnjavanje birača o potrebi raspisivanja novoga referenduma. On bi trebao omogućiti da već na sljedećim parlamentarnim izborima birači biraju saborske zastupnike imenom i prezimenom, izravnim izborom. Prikupljanje potrebnih potpisa za referendum bit će upriličeno u vremenu od 21. rujna do 5. listopada 2014. diljem Hrvatske. Referendum bi u Ustav unio načela poput primjerice preferencijskoga glasovanja bez cenzusa te bi bilo omogućeno glasovanje elektroničkim i dopisnim putem, kako je najavila Željka Markić, članica Udruge »U ime obitelji«.
Predsjednik te udruge Lino Zonjić objasnio je razloge zašto se pokreće novi referendum. Postojeći izborni sustav nije pravedan zato što saborski zastupnici dobivaju mandat tzv. »nezasluženim glasovima«, a takvih je na prošlim izborima bilo više od 606.000. Drugim riječima, na prošlim je izborima 25 posto biračkih glasova otišlo kandidatima kojima birači nisu dali povjerenje. Lino Zonjić je istaknuo da ne bi trebalo biti važno u kolikoj je mjeri netko u dobrim odnosima s predsjednikom stranke, nego koliko je veliko biračko tijelo koje ima iza sebe, odnosno koliko glasača ove zemlje smatra da određeni kandidat predstavlja upravo njih i njihove vrijednosti.
Zatim je Krešimir Planinić, voditelj pravnoga tima udruge »U ime obitelji«, istaknuo da bi na predviđenome referendumu birači odlučivali hoće li saborski zastupnici ubuduće biti birani imenom i prezimenom. Stoga, kako je rekao Planinić, te pravednije elemente treba odrediti već u Ustavu. Uveli bi se tako preferencijski glasovi, ali bez cenzusa; slično kao kod izbora za Europski parlament, no bez potrebe osvajanja bilo kakvoga postotka, nego bi među kandidatima prvi dobio mandat onaj tko postigne najviše glasova i tako redom - što znači da bi o redoslijedu na listi u cijelosti odlučivali glasači.
Naposljetku je Željka Markić kazala da Udruga »U ime obitelji« pokreće ovaj referendum zato što smatra kako će se time omogućiti da već na sljedećim parlamentarnim izborima u Sabor uđu zastupnici koji su sposobni, odgovorni biračima, a ne strankama. Takvi ljudi u Saboru potrebni su za pokretanje Hrvatske u demokratskom i gospodarskom smislu, istaknula je Željka Markić na završetku konferencije za novinare.
Valja dometnuti da zamisao o preferencijskome glasovanju podupiru i mnogi drugi na hrvatskoj političkoj pozornici. Tako predsjednik Sabora Josip Leko preferencijsko glasovanje smatra poželjnim unapređenjem izbornoga sustava, ali ne smatra da je za to potrebna izmjena Ustava. Sličnoga su mišljenja predsjednik Hrvatskih laburista Dragutin Lesar te predsjednica stranke ORaH Mirela Holy, samo zastupnica Holy k tome predlaže uvođenje »osigurača« koji bi jamčili ravnopravnu zastupljenost ženâ, a to bi se moglo postići, smatra ona, uvođenjem tzv. »muških« i »ženskih« izbornih lista. Preferencijsko glasovanje podupire i nezavisna zastupnica Jadranka Kosor, smatrajući kako moramo u politiku uvesti načelo da se biraju oni koji su u životu i radu nešto postigli, za koje znamo kakva su im stajališta i koje će vrijednosti u Saboru zastupati. Također se i GONG, nestranačka udruga građana, zalaže za takve promjene, samo ni gongovci, poput mnogih drugih, ne smatraju da je zbog toga potrebno provesti referendum i pristupiti izmjeni Ustava.
Sámo se po sebi nameće pitanje: Bi li uvođenjem preferencijskoga glasovanja na parlamentarnim izborima, zaista bila unaprijeđena demokracija u Republici Hrvatskoj? Odgovor na to pitanje nije ni jednostavan ni jednoznačan. Naime, reforma izbornoga sustava uvođenjem preferencijskoga glasovanja može, ali isto tako ne mora biti nešto dobro i poželjno. Valja nam se ukloniti naivnome i nekritičkome reformsko-demokratskom optimizmu koji slijepo vjeruje da takve promjene izbornoga sustava nužno doprinose poštenome glasovanju i njegovoj vjerodostojnosti. Političari, bilo skupine bilo pojedinci, brzo će iznaći načine kako manipulirati građanima odnosno biračima.
Podsjetimo se: u demokraciji je, makar formalno, suveren narod odnosno puk. A naivno je bespridržajno se pouzdati u slobodu izbora, političku odgovornost i kreativne impulse bilo kojega naroda, pa i hrvatskoga. Jer narod se dade lako zavesti. Mnogi se diktatori uzdigoše na vlast upravo nošeni krilima demokracije, volje naroda. Također i brojni nesposobni političari, ili pak političari koji ne zastupaju interese i vrijednosti države i naroda o čijoj sudbini odlučuju.
Zastupaju li današnji hrvatski političari hrvatske interese i kršćanske vrijednosti? Premda se oko 86 posto Hrvata na prošlom popisu pučanstva izjasniše u svojoj identitetskoj samosvijesti katolicima, predsjednik Države i predsjednik Vlade javno se izjašnjavaju agnostikom i ateistom, odnosno neznabošcem i bezbošcem, prevedemo li te grčke izraze na jezik nam hrvatski. A podsjećam da se predsjednik Republike Hrvatske također bira izravno, imenom i prezimenom. K tome se izravno biraju i gradonačelnici; spomenimo se samo nekih bivših i sadašnjih gradonačelnika hrvatskih gradova, »nomina sunt odiosa«, gradonačelnika nedostojnih tih funkcijâ, makar su ih zadobili demokratskim, izravnim i poštenim izborima.
Kada je riječ o preferencijskome glasovanju, tada ne smijemo smetnuti s uma da birači mogu, i često to čine, nekoga preferirati s njegova vanjskoga izgleda, šarma, zavodljivosti, zavičajnoga i regionalnoga podrijetla itd. - a ne zbog sposobnosti i prikladnosti da obnaša funkciju političara, u ovome konkretnom slučaju saborskoga zastupnika. Naravno da ne treba preferencijsko glasovanje smatrati nečim lošim i nepoželjnim. Ali je dobro o svemu trijezno i odvagnuto razmisliti, daleko od bilo kakvoga naivnog reformsko-demokratskog optimizma i nekritičkog entuzijazma.