Sveti Otac se susreo s katolikosom Aramom I.

Zajedničke nade i zauzimanje na putu prema jedinstvu – istaknuo je papa Franjo u govoru Njegovoj Svetosti Aramu I., katolikosu Armenske Apostolske Crkve, kojega je 5. lipnja primio u Vatikanu. Razgovaralo se, među ostalim, i o povijesti trpljenja i kušnjî koje su proživjeli armenski narod i Crkva, a na kraju je u kapeli Redemptoris Mater održana zajednička molitva.
Bratski je pozdrav Papa odmah pretvorio u zahvalu katolikosu Aramu I. za bratske odnose koji nas – kako je rekao Sveti Otac – ujedinjuju, za njihov stalni napredak, ali i za zauzimanje Arama I. za jedinstvo među onima koji vjeruju u Krista. Osjećam da mogu reći da na ovom putu prema potpunom zajedništvu imamo zajedničke nade i istu odgovornu obvezu, svjesni da tako hodimo u volji Gospodina Isusa Krista – rekao je papa Franjo.
Nadu u vidljivo jedinstvo Crkve izrazio je i Aram I., u svojemu govoru, u kojemu je istaknuo da se to jedinstvo ne može nikada odvajati od misionarske stvarnosti, toga svetog poziva u kojemu se ne može pribjegavati kompromisima. Tu je katolikos spomenuo nevolje i progone koji su obilježili život Crkve, posebno one kršćanske na Bliskom istoku, ali i trpljenje Armenaca početkom XX. stoljeća. Povijest je to hrabro prihvaćenih kušnjî poradi Božje ljubavi – istaknuo je i Papa u svojemu govoru.
Povijest iseljeništva, progona i mučeništva tako brojnih vjernika ostavila je duboke rane u srcima svih Armenaca. Mi ih stoga trebamo vidjeti i štovati poput ranâ na tijelu samoga Krista; upravo su zbog toga one i razlog nepokolebljive nade i pouzdanja u Očevo providnosno milosrđe – napomenuo je Papa. Koliko je pouzdanja i nade potrebno – istaknuo je – među kršćanskom braćom na Bliskom istoku, a posebno onima koji žive na područjima izmučenima sukobom i nasiljem, ali i među nama kršćanima koji smo, iako se ne suočavamo s takvim teškoćama, često u opasnosti da se izgubimo u pustinjama ravnodušnosti i zaborava Boga, ili pak u sukobima s braćom, ili u unutarnjim borbama protiv grijeha.
Kao Isusovi sljedbenici imamo naučiti ponizno nositi terete jedni drugih, pomažući si tako uzajamno biti više kršćani, više Isusovi učenici. Hodimo stoga zajedno u ljubavi, kao što je Krist ljubio nas i predao se za nas, prinoseći se kao žrtva Bogu na ugodan miris (usp. Ef 5, 1-2) – rekao je Papa podsjećajući na riječi iz Poslanice Efežanima.
Spomenuvši skoru svetkovinu Duhova, Sveti je Otac zazvao pomoć Duha Svetoga, i njegovo djelovanje, kako bi obnovio lice zemlje, bio snaga za iscjeljivanje ranâ svijeta, te pomirio sa Stvoriteljem srce svakog čovjeka. Neka On, Paraklet, nadahne naš hod prema jedinstvu, neka nas On pouči kako njegovati bratske veze koje nas već sjedinjuju u jednom jedinom krštenju i jednoj jedinoj vjeri – istaknuo je papa Franjo.