Osjećam veliku žalost zbog neriješene krize u Siriji – napisao je papa Franjo u poruci
koju je predao sudionicima susreta o Siriji, održanoga u Rimu na poticaj Papinskoga
vijeća 'Cor Unum'. Postoji opasnost da se priviknemo na krizu u Siriji – istaknuo
je Sveti Otac osvrćući se na dramu koju proživljavaju milijuni ljudi. Papa ne skriva
veliku žalost zbog mogućnosti da se zaborave svakodnevne žrtve, neopisive patnje,
tisuće izbjeglica, među kojima su starije osobe i djeca, a koji trpe zbog gladi i
bolestî prouzročenih ratom. Ravnodušnost boli – istaknuo je Papa – a proizlazi iz
samo jedne bolesti, iz „globalizacije ravnodušnosti“. Spominjući rad katoličkih
karitativnih tijelâ, papa Franjo je napomenuo da je njihova humanitarna služba, kao
i djelovanje u svrhu mira, vjerni izraz Božje ljubavi za njegovu djecu koja su potlačena
i u tjeskobi. Bog čuje njihov vapaj – napisao je Papa – poznaje njihove patnje i želi
ih osloboditi; a vi Mu dajete na raspolaganje svoje ruke i svoje sposobnosti. Papa
stoga poziva na suradnju s lokalnim zajednicama, i s pastirima, ali i na dijalog među
različitim subjektima, kako bi se bolje organizirali napori, u svrhu potpore lokalnim
Crkvama i svim žrtvama rata, bez obzira na etničke, vjerske ili društvene razlike. Sveti
je Otac u poruci uputio i apel savjestima sudionikâ sukoba, svjetskih ustanova, i
javnoga mnijenja. Svi smo svjesni da se budućnost ljudskoga roda gradi mirom, a ne
ratom; rat uništava, ubija, osiromašuje narode i zemlje – napisao je Papa te potaknuo
sve da omoguće humanitarnu pomoć, da ušutkaju oružje, i zauzmu se za pregovore u kojima
će na prvomu mjestu biti dobro Sirije, svih njezinih stanovnika, pa i onih koji su
se, nažalost, morali negdje skloniti, a koji imaju pravo vratiti se što prije u domovinu.
Papine su misli potom bile upravljene – kako je napisao – dragim kršćanskim zajednicama
koje su lice Crkve koja trpi i koja se nada. Sveti Otac nije skrio zabrinutost za
njihovo preživljavanje na cijelom Bliskom istoku, te napomenuo da kršćanstvo ima nastaviti
živjeti tamo gdje su njegovi početci. Na kraju je izrazio zahvalnost za karitativno
i uslužno djelovanje nazočnih organizacija, koje su važan znak blizine cijele Crkve,
i posebno Svete Stolice, sirijskom narodu, kao i drugim narodima na Bliskom istoku.