Sveti Otac u Memorijalnom centru Yad Vashem

Sveti Otac je danas, Trećega dana svoga boravka u Svetoj zemlji, posjetio židovski memorijalni centar Yad Vashem, spomenik žrtvama holokausta. Papa je u Dvorani sjećanja, gdje su ga dočekali izraelski predsjednik Shimon Peres i premijer Benjamin Netanyahu, Papin državni tajnik Pietro Parolin, te ostali domaćini i uzvanici, položio vijenac cvijeća te pozdravio nekoliko osoba koje su preživjele holokaust.
U kraćem govoru koji je uputio nazočnima, Sveti je Otac citirao svetopisamski redak iz Knjige Postanka: Adame, gdje si? Kamo si dospio? – U ovome pitanju, koje nam Bog i danas postavlja – rekao je Papa – sadržana je sva bol oca koji je izgubio svoga sina. Otac je poznavao rizik slobode; znao je da bi se sin mogao izgubiti, ali možda ni on nije mogao zamisliti takav pad; takav ponor! – kazao je Papa, misleći na zločine počinjene za vrijeme holokausta.
Ovo pitanje: gdje si, ovdje pred nemjerljivom tragedijom holokausta, odzvanja poput glasa koji se gubi u ponoru bez dna. Tko si, čovječe? Više te ne prepoznajem. Tko si i što učini od sebe? Za koji si to užas postao sposoban? Što te dovelo do takvoga srozavanja? Nije to prah zemaljski, iz kojega si oblikovan. Prah zemaljski je dobra stvar, djelo mojih ruku. Nije to ni dah života što ti ga u nosnice udahnuh, jer taj dah od mene dolazi i stvar je veoma dobra (Gen 2,7) – kazao je Papa.
Ne, ovaj ponor ne može biti samo tvoje djelo; djelovanje tvojih ruku i srca tvoga… Tko te to pokvari; tko li te izobliči? Tko te zarazi idejom da se zagospodariš nad dobrom i zlom? Tko li te uvjeri da si bog? Ne samo da si mučio i umorio svoju braću, nego si ih prinio kao žrtvu samomu sebi, jer si se učinio bogom – kazao je papa Franjo te pozvao nazočne da ponovno poslušaju Božji glas i upit: Adame, gdje si?
Smiluj nam se Gospodine. Gospodin Bog naš, pravdan je; a mi se danas crvenimo od stida… (Bar 1,15). Došla je do nas nesreća kakve do sad još pod nebom nije bilo (Bar 2,2). A sad poslušaj, Gospodine, našu molitvu; počuj našu molbu; spasi nas zbog milosrđa svoga. Spasi nas ovog užasa. Bože svemogući, duša u tjeskobi viče k tebi. Poslušaj, Gospodine, imaj smilovanja.
Sagriješismo, protiv tebe. Ti kraljuješ uvijeke (Bar 3,1-2). Sjeti se svoga milosrđa. Daj nam milost stida da se sramimo pred onim, što smo kao ljudi, bili sposobni učiniti; da se sramimo ovoga najvećeg idolopoklonstva; da smo obescijenili i razorili naše tijelo, koje ti oblikova iz praha i koje prodahnu svojim dahom života. Nikada više, Gospodine; nikada više!... Adame, gdje si? Evo nas, Gospodine, sramimo se zbog onoga što je čovjek – na tvoju sliku i priliku stvoren – bio sposoban učiniti. Sjeti nas se u svom milosrđu – kazao je na koncu govora Sveti Otac.