Uz misna čitanja 4. vazmene nedjelje razmišlja pater Alan Modrić

Dosadašnji tijek pontifikata pape Franje i njegova iznimna globalna popularnost ukazuju, među ostalim, i na činjenicu da su ovome svijetu i čovječanstvu potrebni istinski i vjerodostojni vođe, učitelji, pastiri. I u vremenu u kojem se ponekad na doista pretjeran način traži ostvarivanje i poštovanje ljudskih, individualnih prava i sloboda u svim mogućim dimenzijama, preko svake mjere, i nerijetko na pogrešan način, ipak, i u takvome vremenu ljudi ne mogu, a da ne traže nekoga tko će ih voditi, poučiti, podignuti na noge i učiniti ih zrelijima i čvršćima. Jednostavno, čovjek traži uporišnu točku u današnjem vremenu ispunjenom neizvjesnošću, nesigurnošću i nestabilnošću na isti način kao što i brodolomac traži neku čvrstu i sigurnu stijenu na kojoj će se spasiti i sačuvati od pobješnjelog i uzburkanog mora. I upravo takvo stanje ljudskog duha i njegova duboka težnja da bude vođen i poučen ukazuje na potrebu postojanja takvih ljudi kakav je danas papa Franjo, a nekada na ovome svijetu su to bili nedavno kanonizirani pape Ivan XXIII. i Ivan Pavao II., ali i danas su oni, ovaj put s Nebesa, veliki pastiri i putokaz cijelome čovječanstvu. Kako je moguće da takvi ljudi, koji su živjeli i žive životom koji je u potpunosti oprečan tzv. vrijednostima modernog vremena, budu toliko privlačni, da budu poput magneta čak i za one koji su svojim načinom života jako daleko primjeru koji ostavljaju ovakvi pastiri i vođe? Odgovor možemo naći u Službi riječi koju nam nudi Crkva na 4. vazmenu nedjelju, koja se zove nedjelja Dobrog Pastira i koja je posvećena molitvi za svećenička i redovnička zvanja.
U toj Službi riječi posebno mjesto zauzimaju pripjevni psalam 23 i odlomak evanđelja po Ivanu. Psalam 23 spada među najpopularnije i najljepše psalme Svetoga pisma: “Gospodin je pastir moj, ni u čem ja ne oskudijevam.“ Taj psalam je bio pjevan, moljen i kontempliran kroz više od dvije tisuće godina, predstavljao je nadahnuće mnogim generacijama vjernika, pa je tako nadahnjivao i mnoge velike pastire, među kojima smo istaknuli u ovom našem razmišljanju ovu trojicu Papa. Kroz taj psalam vjerna duša u biti pokazuje što znači biti vođen od najvećeg pastira, Boga – to znači na poljanama zelenim dobiti odmora, okrjepu na izvorima vode, pravi smjer na životnim putovima i križanjima, neustrašivost, pa čak i kada se suočavamo sa smrću, utjehu u bolnim trenucima, dobrotu i milost u sve dane života našega. Tko Boga ima za pastira taj jednostavno ne može zalutati i ne može izgubiti snagu u svakodnevnoj životnoj borbi, jer ona ovca koja ima dobrog i brižnog pastira, ona je zaštićena od vukova, i bezbrižno pase. Tako i mi, stado Božje, trebamo živjeti u radosti i bezbrižnosti, zato jer smo vođeni od istinskog, Dobrog Pastira.
Ta slika Dobrog Pastira provlači se i u odlomku Ivanovog evanđelja, gdje Gospodin Isus sebe opisuje na ovaj način: “Zaista, zaista, kažem vam: ja sam vrata ovcama... Kroza me tko uđe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti.“ Poruka je jasna: jedino Krist može ljude dovesti do potpunog procvata života za kojim sami čeznu i što im Bog želi dati. Da bi Krist mogao biti vrata svima nama, da bi nam bio Dobar Pastir, on poziva druge ljude da ga izbliza slijede i na taj način vode ljude Kristu i radosti njegovog Uskrsa. Nažalost, ima i onih koji nisu istinski pastiri Božjeg stada, nego, kako sam Gospodin kaže, tuđinci za kojim ovce ne idu, nego bježe od njega, zato jer mu ne poznaju glasa. Sam papa Franjo jedanput je rekao svećenicima da pravi pastiri moraju mirisati na svoje ovce, dakle, moraju im biti toliko bliski, do te mjere moraju se angažirati poput Šimuna Cirenca u nošenju njihovih životnih križeva da poprime miris ovaca koje im je Isus povjerio na čuvanje do njegovog ponovnog dolaska. I to je upravo nakana na koju možemo i trebamo moliti na 51. svjetski dan molitve za svećenička i redovnička zvanja: da Gospodin pošalje radnika u žetvu svoju, da pozove poštene, dobre i plemenite duše da bezrezervno i bezuvjetno sebe i svoj život stave pod Kristovu zastavu za Njegovo Kraljevstvo i za dobro i spas vjernika kako bi Dobar Pastir i danas mogao svoje ovce dovesti na plodne i obilne pašnjake, dati im utjehu, radost i neustrašivost u susretu sa životnim svakodnevnim nedaćama. Neka ta naša molitva za duhovna zvanja bude popraćena zagovorom svetih papa, Ivana XXIII. i Ivana Pavla II., koji su cijelim svojim životom i bićem pokazali zbog čega i danas ljudi trebaju i slijede istinske pastire, pastire koji su sami kročili stopama najvećeg Pastira naših duša, i na taj način odražavali njegovu blagu, radosnu i svemoguću nazočnost u našem vremenu.