2014-04-27 18:21:32

Ivan XXIII. i Ivan Pavao II. proglašeni svetima


U središtu ove nedjelje kojom se zaključuje Uskrsna osmina, a koju je sveti Ivan Pavao II. naslovio Nedjeljom Božanskog Milosrđa, nalaze se slavne rane uskrslog Isusa – kazao je Sveti Otac na početku današnje homilije tijekom kanonizacije pape Ivana XXIII. i pape Ivana Pavla Drugoga.
On ih je već pokazao kod prvog ukazanja Apostolima, iste večeri, dan po suboti; na dan Uskrsnuća. No, te večeri, kao što smo čuli, nije bilo Tome; a kad mu ostali rekoše da su vidjeli Gospodina, on odgovori da neće povjerovati ako ne vidi i ne dodirne te rane. Nakon osam dana, Isus se opet pojavi u cenakulu, među učenicima, a bijaše ondje i Toma; obrati mu se i pozva ga da mu dotakne rane. I tada je taj čovjek, iskren i sklon osobnom provjeravanju, kleknuo pred Isusa i rekao: „Gospodin moj i Bog moj!“ (Iv 20,28).
Isusove su rane za vjeru skandal, ali su i njezin dokaz. Stoga, rane uskrsnulog Isusa ne nestaju, nego ostaju kao trajni znak Božje ljubavi prema nama i neophodne su za vjeru u Boga – ne u smislu Božje opstojnosti – nego da je Bog ljubav, milosrđe i vjernost. Sveti Petar, Izaijinim riječima, piše kršćanima: „Njegove vas rane iscijeliše“ (1 Pt 2,24; usp. Iz 53,5).
Sveti Ivan XXIII. i sveti Ivan Pavao II. imali su hrabrosti gledati Isusove rane, doticati njegove ranjene ruke i proboden bok. Nisu se stidjeli Kristova tijela; nisu se Njime sablaznili, Njegovim križem; nisu se sramili bratova tijela (usp. Iz 58,7), jer su u svakoj osobi koja trpi, vidjeli Isusa. Bila su to dva hrabra čovjeka, otvorena Duhu Svetomu, i Crkvi su i svijetu dali svjedočanstvo Božje dobrote i njegova milosrđa.
Bili su svećenici, biskupi i Pape dvadesetog stoljeća. Upoznali su njegove tragedije, ali one ih nisu nadvladale. Jači je u njima bio Bog; jača je bila vjera u Isusa Krista, Otkupitelja čovjeka i Gospodara povijesti; jače je u njima bilo Božje milosrđe koje se očituje u Njegovim ranama; jača je bila Marijina majčinska blizina.
U njima, koji su kontemplirali Kristove rane i svjedočili Njegovo milosrđe, prebivala je „živa nada“, zajedno s „neizrecivom i proslavljenom radošću“ (1 Pt 1,3.8); nada i radost koju uskrsli Krist daje svojim učenicima, a koje im nitko ne može oduzeti; uskrsna nada i radost, koje su prošle kroz kušnju ogoljenja, samoodreknuća, krajnje blizine grešnicima, do mučne gorčine toga kaleža. To su nada i radost koje su dvojica svetih Papa primili na dar od uskrslog Gospodina, i koje su obilno darovali Božjemu narodu, zbog čega su primili vječno priznanje.
Ovom radošću i ovom nadom disala je prva kršćanska zajednica u Jeruzalemu, o kojoj govore Djela Apostolska (usp. 2,42-47), kao što smo čuli u Drugome čitanju. To je zajednica u kojoj se živi bît Evanđelja, tj. ljubav i milosrđe, u jednostavnosti i bratstvu.
To je slika Crkve koju je Drugi vatikanski koncil imao pred očima. Ivan XXIII. i Ivan Pavao II. surađivali su s Duhom Svetim, kako bi Crkvu vratili u prvotno stanje i uskladili ju s njezinom izvornom fizionomijom, onom koju su joj davali Sveti tijekom stoljeća. Nemojmo zaboraviti da upravo zahvaljujući njima Crkva ide naprijed i raste. Prigodom sazivanja Koncila, sveti je Ivan XXIII. pokazao posebnu poslušnost Duhu Svetom, dao se je voditi i bio je pastir Crkve, vođa vođen Duhom. U tom je bilo njegovo veliko služenje Crkvi; stoga ga rado zamišljam kao Papu poslušnosti Duhu Svetom.
U tom služenju Božjemu Narodu, sveti je Ivan Pavao II. bio Papa obitelji. Tako je naime jednom prilikom i sâm rekao, da bi želio biti zapamćen kao Papa obitelji. Rado to naglašavam u vrijeme sinodalnih promišljanja o obitelji i s obiteljima; koje on s Neba zacijelo prati i podržava.
Neka obojica svetih Pastira Božjega Naroda posreduju za Crkvu kako bi, tijekom dvogodišnjega sinodalnog hoda, bila poslušna Duhu Svetom u pastoralnom služenju obitelji. Neka nas obojica pouče da se ne sablaznimo Kristovim ranama, da uronimo u misterij božanskoga milosrđa, koje se uvijek nada, uvijek prašta, jer uvijek ljubi.
U nagovoru prije molitve 'Kraljice Neba', pred više od petsto tisuća vjernika – kako je priopćio pater Federico Lombardi, ravnatelj Tiskovnoga ureda Svete Stolice, – koji su na Trgu svetoga Petra i u okolnim ulicama sudjelovali na Svetoj Misi povodom kanonizacije pape Ivana XXIII. i pape Ivana Pavla II. Sveti je Otac rekao da želi, prije zaključenja vjerskoga slavlja, pozdraviti sve i svima zahvaliti.
Papa je zahvalio izaslanstvima brojnih država, koja su došla iskazati poštovanje dvojici papa, koji su – kako je rekao – na neizbrisiv način pridonijeli razvoju naroda i mira. Papa je posebice zahvalio talijanskim vlastima na dragocjenoj suradnji.
Srdačno je pozdravio hodočasnike iz biskupije Bergama i Krakova, te ih potaknuo da časte spomen dvojice papa i da vjerno slijede njihovo naučavanje. Zahvalio je svima koji su velikodušno pripremili ove nezaboravne dane: Rimskoj biskupiji s kardinalom Vallinijem, Rimskoj općini i gradonačelniku Rima Ignaciju Marinu, redarstvenicima, raznim organizacijama, udrugama i brojnim dragovoljcima.
Pozdravljam sve hodočasnike – ovdje na Trgu Svetoga Petra, u okolnim ulicama i drugim mjestima u Rimu – također i sve koji su nam se pridružili putem radija i televizije; zahvaljujem djelatnicima medija, koji su brojnim osobama omogućili sudjelovanje u ovom slavlju. Posebno pozdravljam bolesne i stare, kojima su novi Sveci bili posebno bliski. A sada se u molitvi obratimo Djevici Mariji, koju su sveti Ivan XXIII. i sveti Ivan Pavao II. ljubili kao pravi njezini sinovi – zaključio je papa Franjo.
Na koncu slavlja, nakon što je pozdravio izaslanike, papa Franjo je prošao papamobilom Trgom Svetoga Petra i Ulicom pomirenja, sve do Anđeoske tvrđave. Prema podatcima Tiskovnoga ureda Svete Stolice, ukupno je u Rimu bilo osamsto tisuća hodočasnika, od kojih je na Trgu Sv. Petra bilo njih petsto tisuća.
Poslušajmo dojmove nekih hrvatskih hodočasnika: RealAudioMP3








All the contents on this site are copyrighted ©.