Briefing o proglašenju svetima Ivana XXIII. i Ivana Pavla II.
Zašto su sveti? Oko toga je pitanja 22. travnja, u Tiskovnom uredu Svete Stolice,
održan prvi u nizu briefinga koji će nas pratiti sve do nedjelje, dana kada će blaženi
Ivan XXIII. i blaženi Ivan Pavao II. biti proglašeni svetima. Put je to koji ima više
dijelova – objasnio je ravnatelj Tiskovnoga ureda Svete Stolice pater Federico Lombardi,
predstavljajući svakodnevne obavijesti koje će biti objavljene i na engleskom i španjolskom
jeziku. Na briefingu su bili nazočni postulatori dvaju postupaka za proglašenje svetim,
pater Giovan Giuseppe Califano, iz Reda manje braće, za papu Roncallija, i poljski
svećenik msgr. Slawomir Oder, za papu Wojtyłu. Vrlo je značajna svetost tih dvaju
duhovnih likova. Što se tiče pape Roncallija, na tisuće je vjernika osjetilo dah svetosti
od samoga njegova preminuća, 3. lipnja 1963. godine – rekao je postulator pater Giovan
Giuseppe Califano, predstavljajući lik blaženoga Ivana Dvadeset i trećega. Svetost
je bila odluka koju je Roncalli njegovao u svim razdobljima svojega života: kao svećenik,
biskup, i kao papa. Njegova je svetost – dodao je pater Califano – obilježena
velikom poniznošću i prepuštanjem providnosti. Njegova je svetost jednostavna i privlačna,
razumljiva i blaga. „Bog je sve, ja nisam ništa; to mi je dovoljno“ – tako je Roncalli
govorio na kraju svakoga dana. Divovski je to lik sveca koji je pater Califano sažeo
u dva spoja. Prvi je: pastir i otac. Njegovo je očinstvo ganulo svijet; uobličeno
radošću i srdačnošću, osobinama koje su se spojile u definiciju „Dobri papa“. Otvorio
je Crkvu novim obzorima, zakazujući sinodu za Rimsku biskupiju, i Ekumenski sabor.
Bio je sposoban komunicirati, osobito voleći jednostavne i izravne oblike, s prizorima
proizišlim iz svakodnevnoga života. Pritom je uvijek uspijevao odmah ući u srce ljudi.
Ali, izraz „dobri Papa“ – dodao je pater Califano – valja shvatiti onako kako je rekao
Roncallijev nasljednik, papa Pavao VI.: 'Nije to bio neki neodređeni, lako primjenjivi,
bonizam, nego sinonim ljubavi, pastoralnoga duha, razumijevanja, praštanja i utjehe.
Zapravo, onakav kakav je Isus u Evanđelju – rekao je pater Califano. Drugi spoj
kojim se može opisati lik pape Roncallija jest „poslušnost i mir“, njegovo biskupsko
geslo, ali i sažetak njegova života i služenja Crkvi. Napustiti vlastitu zemlju, susretati
se s njemu nepoznatim svjetovima, pa i na mjestima gdje je nazočnost katolika bila
vrlo mala. Ta mu je poslušnost dopustila da se s pouzdanjem prepusti Božanskoj providnosti,
– primijetio je p. Califano – kako bi se odvojio od samoga sebe, i potpuno se posvetio
Kristu. U tomu je pravi izvor dobrote pape Ivana XXIII., kao i mira koji je širio
po svijetu. Tu je i korijen njegove svetosti: u evanđeoskoj poslušnosti glasu njegova
Gospodina. Govoreći o prvom nagovještaju svetosti Ivana Pavla II., msgr. Slawomir
Oder je pak spomenuo kolege sa sveučilišta, koji su na vratima Karolove sobe napisali:
„Budući svetac“. Pogodila ih je njegova sklonost molitvi i razmišljanju o vrijednosti
života, koja su – kako je rekao msgr. Oder – vjerojatno bila povezana s njegovim djetinjstvom
ispunjenim patnjom zbog gubitka, u vrlo kratkom vremenu, cijele obitelji. Među
važnim duhovnim likovima koji su u Ivanu Pavlu II. oblikovali marijansku i zrelu vjeru
– napomenuo je msgr. Oder – jest njegov otac, jednostavni krojač iz Krakowa, i tadašnji
krakowski nadbiskup koji ga je primio u sjemenište. Oni su zaslužni za jednostavnu
i u narodu omiljenu vjeru, koja je zajednička dvojici papâ, koji će u nedjelju biti
proglašeni svetima; kao i za dubinu mistike i hrabrost u ustrajnom suočavanju s protivnostima,
gledajući uvijek u povijesti Božju nazočnost. Kad bismo doista trebali potražiti
izraz koji opisuje nekog sveca, to je onda „Božji čovjek“ – rekao je msgr. Oder te
dodao – Ivan Pavao II. bio je čovjek koji je znao u Bogu pronaći izvor života. Molitva
je za njega bila dah, voda, i svagdašnji kruh. Papina je zadaća, kao i zadaća Crkve
– više je puta ponovio Ivan Pavao II. – evangelizirati i svima donijeti svetost. Budući
da je Ivan Pavao II. u mladosti upoznao poruku Božanskoga milosrđa, za njega je bila
važna dužnost platiti dug za tu primljenu ljubav. To je ključ za razumijevanje cijeloga
njegova života – istaknuo je msgr. Oder.