Svećenička radost proizlazi iz pomazanja

Crkvi su potrebni radosni svećenici, vjerni Kristu i Božjem narodu – istaknuo je papa Franjo u propovijedi na Misi posvete ulja, koju je prije podne u bazilici Svetoga Petra slavio za sve svećenika svijeta, a koji danas obnavljaju svoja svećenička obećanja. Tijekom svete Mise Papa je posvetio ulja za bolesnike, katekumene i krizmanike.
Odakle dolazi svećenička radost? – upitao je Papa obraćajući se svim svećenicima u svijetu i svima koji su bili u bazilici. Papa je istaknuo da je svećenička radost „dragocjeno blago ne samo za svećenika nego i za cijeli Božji narod, iz kojeg je pozvan da bude pomazan, a kojemu je poslan da ga pomaže. Svećenik je vrlo malena osoba u odnosu na neizmjernu veličinu dara ređenja – upozorio je Sveti Otac.
Svećenik je najsiromašniji čovjek ako ga Isus ne obogati svojim siromaštvom, najbeskorisniji je sluga ako nije Isusov prijatelj, najluđi ako ga Isus strpljivo ne uči kao Petra, najslabiji je među kršćanima ako ga Dobri Pastir ne jača usred stada. Nitko nije manji od svećenika koji se ufa u svoje snage – ustvrdio je papa Franjo.
Polazeći od te malenosti prihvaćamo svoju radost: radost u našoj malenosti. Papa je naveo tri znakovita obilježja svećeničke radosti: pomazanje, neuništivost i misionarstvo. Pomazanje prodire u dubinu srca, koje oblikuje i jača; naša radost izvire iznutra, ona je odjek pomazanja – istaknuo je papa Franjo.
Neuništiva je, nitko joj ništa ne može oduzeti ni dodati, stalni je izvor radosti: tu radost nitko ne može izbrisati, premda je grijeh i životne brige mogu uspavati i prigušiti. U dubini ostaje netaknuta poput užarenoga panja zatrpanoga pepelom. Ta je radost misijska, jer se odnosi na vjerni narod Božji – objasnio je Papa dodajući:
Stado povjereno pastirima čuva radost koju nam daje Gospodin. U i trenutcima žalosti, kada sve izgleda mračno a vrtoglavica osame nas zavodi, u tim nepoželjnim i dosadnim trenutcima koji nas katkada spopadnu u svećeničkom životu (koje sam i ja doživio), i tada je Božji puk kadar čuvati svećeničku radost, svećenika štititi, zakriliti i pomoći mu da otvori srce te da ponovo nađe obnovljenu radost – ustvrdio je papa Franjo.
„Tri sestre okružuju, štite, brane i čuvaju radost: siromaštvo, vjernost i poslušnost. Svećenik je siromašan ljudskom radošću: odrekao se mnogočega. A jer je siromašan, i jer drugima daje mnogo, svoju radost ima tražiti kod Gospodina i kod vjernoga Božjega naroda. Ne treba si je sâm pribavljati. Znamo da je naš narod vrlo velikodušan u zahvaljivanju svećenicima i za najmanje geste blagoslova, a posebno za sakramente. Mnogi, govoreći o krizi svećeničkoga identiteta, zaboravljaju da identitet pretpostavlja pripadnost. Nema identiteta – nema životne radosti – bez aktivne i zauzete pripadnosti vjernom Božjem narodu – ustvrdio je papa Franjo.
Svećenik nalazi svoj identitet – primijetio je Sveti Otac – izlazeći iz samoga sebe. Ako ne izađe iz samoga sebe, ulje se upali a pomazanje biva neplodno. Izlazak iz samoga sebe zahtijeva „skidanje samoga sebe“, osiromašenje. Govoreći o vjernosti „jedinoj zaručnici – Crkvi“, Papa je rekao da je u vjernosti ključ plodnosti, ali ne u smislu „bezgrješnosti“, kamo sreća da smo po Božjoj milost svi takvi – rekao je papa Franjo.
Duhovna djeca koju Gospodin daje svakom svećeniku, a to su svi koje je krstio, obitelji koje je blagoslovio i pomogao u hodu, bolesni o kojima skrbi, mladi koje poučava i odgaja, siromašni kojima pomaže … svi su ti 'zaručnica', a on je sretan da je može voljeti i biti joj uvijek vjeran – objasnio je Papa Franjo dodajući:
To je živa Crkva, s imenom i prezimenom, o kojoj se svećenik brine u svojoj župi ili povjerenoj mu misiji, kada čini sve što ima činiti, a svega se odriče da bude među ovcama koje mu je Gospodin povjerio. Sestra svećeničke radosti jest poslušnost Crkvi, „poslušnost Crkvi u služenju“ – istaknuo je Papa
Svećenikova raspoloživost Crkvu pretvara u kuću otvorenih vrata, u utočište grješnika, sklonište za beskućnike, lječilište za bolesne, ljetovalište za mlade, vjeronaučnu dvoranu za prvopričesnike… Tamo gdje Božji narod ima neku želju ili potrebu, tu svećenik sluša Krista koji ga šalje da milosrdno pomaže i kreativnom ljubavlju podržava dobre želje – kazao je Papa.
Onaj koji je pozvan treba znati da u ovom svijetu postoji prava i potpuna radost: da je poslan narodu kao djelitelj Isusovih darova i utjeha, jedinog Dobrog Pastira. Na kraju propovijedi Papa je posebno molio za mlade svećenike: U svojim mladim svećenicima, Gospodine, čuvaj radost polaska, radost da obnove svaku stvar, radost da život za tebe troše – molio je papa Franjo.
Papa je molio da zasja „radost starih svećenika, zdravih i bolesnih“. To je radost Križa, koja izbija iz svijesti posjedovanja neuništivoga blaga u glinenoj posudi koja je sve krhkija. Da se dobro osjećaju na bilo kojem mjestu, da u prolaznosti vremena osjete draž vječnosti. Gospodine, neka osjete radost prijenosa baklje, radost da mogu vidjeti kako djeca djece rastu te s osmijehom i krotkošću pozdraviti obećanja, u nadi koja nikada ne vara – zaključio je Sveti Otac.