Nadbiskup Bregantini o svojim razmišljanjima za ovogodišni Križni put u Koloseumu

Svećenik je „ulice“ kakvi se sviđaju papi Franji, nije pognut za uredskim stolom nego uvijek na patnjama bližnjega i biskupije. Papa ga je zadužio da napiše razmišljanja za Križni put koji će Sveti Otac predvoditi u rimskom Koloseumu. Riječ je o nadbiskupu biskupije Campobasso-Baiano, Giancarlu Bregantiniju, predsjedniku Povjerenstva Talijanske biskupske konferencije za društvene probleme i rad, pravdu i mir, u Italiji vrlo poznatom po borbi protiv siromaštva i organiziranoga kriminala, koji u intervju za agenciju Zenit govori o svojim razmišljanjima.
Na upit zašto ga je Sveti Otac odabrao da napiše razmišljanja za Križni put, odgovorio je da ni njemu nije jasno, ali da je neizmjerno zahvalan Papi što mu je omogućio da se kroz razmišljanja mogao ponovo sjetiti svega što je proživljavao u Kalabriji, tvornicama, u borbi protiv mafije, a sada i u perifernoj pokrajini Molise. Sva su ta iskustva, kojima me Bog obdario, sad izbila na površinu kao uspomena na blagoslov, milost i radost ali i hrabrost u životnim kušnjama – objasnio je nadbiskup Bregantini.
Na primjedbu da će Papa posjetiti njegovu biskupiju, rekao je da ovih dana boravi u Rimu radi organizacije Papina posjeta. Već sam s biskupom Isernije i Papinskim domom dogovorio vrlo zanimljiv doček Svetom Ocu. Papi ćemo omogućiti susret s četiri stvarnosti: poljodjelski svijet, menza za siromašne, zatvor i susret s bolesnima – kazao je nadbiskup.
Govoreći o geslu Križnoga puta 'Kristovo lice, lice čovjeka', rekao je da Krist osvjetljava sve čovječje patnje, a ljudsko lice utjelovljuje Isusovu svjetlost. Kako vele crkveni oci: „nikada ne bismo mogli imati otkupljenje bez Isusa koji se utjelovio da čovjek postane Bog“. Kristovo je dakle lice svjetlo, a ljudsko je povijest, ostvareno proroštvo. Ljepota Križnoga puta je u tomu što je Isus prošao kroz sve ljudske patnje. Križni put jako utječe na mlade jer u njemu ne gledaju knjigu, lekciju, nego iskrvavljeno lice s odrazom njihova lica, naborana zbog nezaposlenosti, kriminala, nasilja i patnja, čega je pun današnji svijet. U tomu je privlačna snaga Križnoga puta – kazao je nadbiskup.
Na primjedbu da se u njegovim razmišljanjima odražava društvena stvarnost s Juga Italije: djeca pomrla zbog zatrovanoga otpada te stanje uznika u zatvorima, naročito organizirani kriminal, odnosno mafija, rekao je da se tema mafije često zamjećuje u razmišljanjima, premda se izravno ne spominje. Mafija je zlo na kojem se temelji korupcija i drugi zločini, negativna sila u društvu, uzrok zagađivanja, vrlo teški teret gospodarske krize, samoubojstva poduzetnika, ona su nažalost tragična sastavnica naše svagdašnjice – objasnio je nadbiskup.
Na upit o uputama Biskupske konferencije Kalabrije da se u sjemeništima ima govoriti o „ndgrangheti“, odnosno lokalnoj mafiji, rekao je da je presretan, jer se mnogo toga ostvarilo „o čemu sam pisao i što sam s biskupima četrnaest godina svaki dan proživljavao“. Raduje me ta odluka jer će se budući svećenik pripremiti, moći će iščitavati činjenice, a ne živjeti od „kavanskih priča“, i u propovijedi ponavljati otrcane fraze.
Proučavajući i shvaćajući te drame, neće se bojati nego će dati i stvoriti novo lice proročke Crkve – objasnio je nadbiskup Bregantini, dodajući da nezaposlenost najviše zabrinjava i truje nove naraštaje. Mladi se trebaju sučeljavati s tisuću drama koje ne ovise o njima. To je, prema meni, danas najveće zlo – ustvrdio je nadbiskup Bregantini.
Na primjedbu da su razmišljanja, osim patnjom, prožeta i nadom, rekao je da je poruka nade sažeta u četiri prizora, koja Križnom putu vraćaju „osmijeh“. U prvom redu Cirenac, koji zajedno s Isusom nosi križ, a koji je simbol dragovoljstva i solidarnosti. Potom ljubaznost Veronike koja predstavlja sebedarje, te jeruzalemske žene, kojima sam posvetio najviše pozornosti – kazao je nadbiskup dodajući:
Pitanje je žene vrlo aktualno. Dovoljno je osvrnuti se na bezočno ubijanje žena. Želio sam istaknuti da žena nije predmet, nego subjekt. Ona je subjekt nade… Ali sam naveo i vrlo osjetljivo pojašnjenje: Isus traži suosjećanje a ne sažaljenje. Razlika je neizmjerna: suosjećanje izgrađuje osobu, a sažaljenje je ponižava. Krist trpi i želi da u tom trpljenju žene budu blizu; ali ne želi da bude sažalijevan, nego želi dostojno podnositi patnju. A to je važno kako bi se shvatilo da se problemi ne rješavaju sa „vidi bijednika što mu se dogodilo…“ nego snagom koja se ukorjenjuje u boli drugoga, posvaja je i ozdravlja – istaknuo je nadbiskup.
Govoreći o završetku Križnoga puta, nadbiskup je rekao kako prizor 'Isus u Marijinu naručju' sažima svu nježnost i ljepotu majke koja ne zaboravlja svoju djecu. Mislio sam na sve majke koje su izgubile dijete u nekoj nesreći ili zbog mafijaškoga zločina, a koje osjećaju da dijete nije izgubljeno kad je voljeno, jer ljubav je jača od smrti –zaključio je nadbiskup Bregantini.