Uz liturgijska čitanja Nedjelje muke Gospodnje – Cvjetnice, razmišlja p. Siniša Štambuk
(Matej 26,1–27,66) Na Nedjelju Muke
Gospodnje; na Cvjetnicu, spominjemo se Isusova trijumfalnog ulaska u Jeruzalem, nekoliko
dana prije njegove muke i smrti. Možda se netko pita: Kako to: sad u procesiji slavimo
Isusov pobjednički ulazak u Jeruzalem; radujemo se i pjevamo, a na Sv. Misi, počinjemo
naviještati Muku? Ogromna je većina Židova Isusova vremena, Mesiju zamišljala kao
Kralja i Vojskovođu, koji će Izraelski narod svojom moću i božanskom vlašću, osloboditi
od ropstva i podložnosti rimskoj vlasti i ponovno uspostaviti mir u zemlji; darovati
narodu slobodu, obilje i puninu života kao u vrijeme slavnoga kralja Davida. Mnogi
su od njih u Isusovim govorima i čudesima, vidjeli potvrdu takvoga njihovog očekivanja. Danas
znamo da se kroz stoljeća do Isusova vremena, slika očekivanog Mesije izobličila.
Svi proročki navještaji trpljenja, muke i smrti, kao da su iščezli; kao da nisu bili
zapisani, a bili su... Zbog iskrivljene slike Kristove, u narodu su pobuđena nestvarna
očekivanja, stoga je prijetila opasnost velike sablazni, velikog razočaranja, kada
se susretnemo s Kristom koji ima trpjeti, koji je slab; s Čovjekom Boli koji ima biti
mučen i ubijen – a to znači i mogućnost zastranjenja i otpada. Na početku navještaja
Muke, Juda se sa svećenicima pogađa za Isusovo izručenje. Čini se da je spomenuto
razočaranje; ta sablazan kod njega već tada bila na djelu. Kako znamo, ta ga je iskrivljena
slika o Kristu dovela do razočaranja, do sablazni, do izdaje. Iako je bio jedan od
Dvanaestorice, završio je kao izdajnik i otpadnik od vjere i života. Kakva je tvoja
slika Krista i kako ga ti vidiš dragi slušatelju i slušateljice; što ti od Njega očekuješ
i čemu se nadaš..? Mnogi kršćani danas svoju vjeru žive osrednje ili mlako. Umiruju
se mišlju da i drugi isto tako žive; a zadovoljni su što oni u vjeri ne pretjeruju;
što nisu fanatici nego normalni ljudi. Ako takve zapitaš da ti reknu nekoliko rečenica
o Isusu i o Njegovoj važnosti za čovjekov život; za njihov život, nakon neugodne stanke
i zbunjenosti, počnu se smiješiti i misliti da se šališ… U pozadini toga je nepoznavanje
svoga Spasitelja; Onoga koji je u mukama umro da bismo mi imali izbor za život… Pogledajmo
one, Isusu najbliže; one koji su s njime svakodnevno živjeli; jeli, pili; one koji
su gledali njegova čudesa i slušali njegove riječi. Uočimo njihovu pospanost i nepripravnost
u Vrtu, za vrijeme Isusove agonije, a posebno kad su Isusa uhitili – svi su se prestrašili
i razbježali! Pogledajmo svećeničke glavare, zakonoznance i narodne starješine
kako – umjesto da u Isusu prepoznaju Mesiju te da budu pravedni i sveti – pošto-poto
žele Isusa pogubiti. Primijetimo također kako se narod – počesto slika onih koji u
vjeri ne pretjeruju – koji je pri Isusovu ulasku u Grad pjevao i kliktao: Hosana Davidovu
Sinu i Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje, sada prometnuo u svjetinu te poklike
i pjesmu zamijenio psovkama, kletvama i nasiljem, urlajući: Hoćemo Barabu i Raspni!
Raspni ga! Današnji nam navještaj Muke daje spoznati kako je čovjek slab, nestalan;
kratkog pamćenja i nevjeran te da je potreban Božjega smilovanja, oproštenja, milosti
i ljubavi. U tom okviru trebam pronaći i sebe te to priznati i Bogu i sebi. Ako su
se kukavički i loše ponijeli ili otpali oni koji su s Isusom živjeli, kako se ti u
zao čas misliš održati, ako već sad živiš mlako svoju vjeru? Potrebno je Isusa
osobno susresti i upoznati; otkriti kakav je, te s njime i prema Njemu izgrađivati
osobno prijateljstvo, a to znači dopustiti Mu da te promijeni onako kako On hoće,
a ne kako to tebi odgovara. To što i kako On hoće izraženo ti je Svetim pismom, posebno
Novim Zavjetom. Mnogi vjernici našega vremena nisu zainteresirani ni za Boga ni
za njegovu riječ; ne zanima ih ni Njegovo kraljevstvo niti njegova milost, nego grade
svoje malo kraljevstvo na zemlji. Takvi su vjernici opisani u prispodobi o Kralju
koji šalje svoje sluge da pozovu uzvanike na kraljevsku gozbu, a ovi se pokazaše nedostojnima
jer su bili zabavljeni i zaokupljeni zemaljskim stvarima te nisu prepoznali dostojanstvo
na koje ih Kralj poziva i čast koju im hoće iskazati. U nedjeljnomu navještaju
Muke, Gospodin nam poručuje da nema Uskrsne radosti, bez sablazni Križa; nema života
milosti bez smrti grijeha; nema života vječnoga, bez vremenite smrti. Ako ne kreneš
za Isusom; ako ne uzimaš svakodnevno križ svoj i ne trudiš se ići za njim, kako možeš
znati gdje stanuje i kako tamo prispjeti. Ako Ga nisi za ovoga života upoznao kao
živu Osobu i sprijateljio se s Njime, kako se nadaš kod Njega se nastaniti?! Dragi
prijatelju i prijateljice, započinje Veliki tjedan u kojemu se odvijaju najuzvišenije
tajne naše vjere; tajne po kojima nam je ponuđeno spasenje, ako ih upoznamo, prigrlimo
i u njima sudjelujemo. Isus te ljubi i zove te; strpljiv je i čeka te da ti oprosti;
da te zagrli... Obrati se, kreni za svojim Otkupiteljem i živi novim – Njegovim životom
– AMEN!