Povodom treće obljetnice početka sukoba u Siriji, koji je započeo prvim prosvjedima
protiv predsjednika Bashara al-Assada, 15. ožujka 2011. godine, najveća međunarodna
neovisna organizacija za zaštitu i promicanje pravâ djece, Save the Children, objavila
je izvještaj naslovljen „Neprihvatljiva cijena: utjecaj trogodišnjega rata na zdravlje
djece u Siriji“. U njemu se govori o četiri i pol milijuna djece prognanika unutar
te zemlje, o zdravstvenom sustavu koji je pred slomom, te dramatičnoj nemogućnosti
odgovarajućega liječenja i cijepljenja. Na spomenuti se izvještaj, kao i na stanje
i Siriji, u razgovoru za našu radijsku postaju osvrnuo Valerio Neri, glavni ravnatelj
organizacije 'Save the Children', te kazao da je sve počelo humanitarnom krizom. Međutim,
sada, nakon što je uništena sva logistika, pa i ona zdravstvena, na cijelo se teško
stanje nadovezala i zdravstvena kriza koja, što se tiče bolestî, djecu pogađa više
nego odrasle. Riječ je, naime, o tipičnim bolestima koje prouzrokuje nečistoća, a
budući da ima vrlo malo liječnika i malo bolnicâ, nemaju ni svu skrb koju bi trebala
imati - napomenuo je Valerio Neri te dodao su od tri bolnice u Siriji, dvije uništene. Osim
toga, kako je istaknuto u izvještaju, zbog kolapsa zdravstvenoga sustava, djecu više
nije moguće ni cijepiti – rekao je Neri – stoga se sve više pojavljuju bolesti koje
su nekada bile pobijeđene, primjerice, sve bolesti koje donose životinje, krpelj…
Što se pak tiče novorođene djece, glavni je ravnatelj organizacije 'Save the Children'
istaknuo da su u tom smislu podatci zastrašujući. Često se događa, primjerice, da
liječnici odluče napraviti carski rez zbog toga što ne mogu previše čekati, jer započinje
bombardiranje. Brojni se porodi obavljaju u prostorijama koje nisu operacijske
dvorane, i nisu sterilne – napomenuo je Neri. Možemo stoga zamisliti, što se događa
ako se dijete rodi s nekom teškoćom, a pedijatar ne može odmah intervenirati kako
bi ga spasio. Tako smo, nažalost, svjedoci velikoga porasta dječje smrtnosti, zbog
toga što toj djeci nije moguće pružiti pomoć. Napomenuvši na kraju da se i u izvješću
ističe apel za omogućivanje humanitarnih koridora, te tako i što brži pristup pomoći,
Neri je istaknuo da nije dostatno da vlade, pa i Vijeće sigurnosti, kažu: „Moramo
donijeti pomoć!“, nego to valja i učiniti. Nakon tri godine sukoba u Siriji, podatci
govore da među djecom ima 10.000 žrtava, četiri i pol milijuna djece je prognano unutar
zemlje, a više od milijun u susjedne zemlje. Mnoga su od njih u izbjegličkim kampovima
u Jordanu. O njihovim je uvjetima za našu radijsku postaju govorio Michele Prosperi,
koji se upravo ovih dana vratio iz jednoga od kampova, u kojemu – kako je rekao –
živi 50.000 djece. Polovica njih ima manje od 5 godina, a neki su u kamp stigli kao
vrlo maleni, pa u životu nisu vidjeli ništa drugo osim bijelih šatora i kamenja u
pustinji. Ne poznaju boje, pa čak ni u mašti ne mogu zamisliti svijet u boji…. – kazao
je Prosperi. Ipak, ono što ga je najviše pogodilo – kako je kazao – jest šok koji
su ti ljudi doživjeli. Sirija je, naime, zemlja u kojoj su životni uvjeti bili dobri,
zdravstveni je sustav funkcionirao, čak se uspjelo pridonijeti smanjenju dječje smrtnosti…
Štoviše, ta je zemlja izvozila lijekove i cjepivo. Zbog toga su majke, i općenito
ljudi s kojima se svakodnevno susrećemo, zaprepašteni sadašnjim stanjem, jer su se
iznenada našli bez ičega, a ponajviše zbog toga što su izgubili dostojanstvo – rekao
je Prosperi.