Nasljedovanje Isusa nije "neka ideja" nego "trajno boravljenje u kući", Crkvi

Nasljedovanje Isusa nije „neka ideja“ nego „trajno boravljenje u kući“, Crkvi, kamo Krist uvijek vodi svakoga, također i onoga tko se udaljio – ustvrdio je papa Franjo u propovijedi na jutarnjoj Svetoj Misi u kapeli Doma Sveta Marta.
U propovijedi je Sveti Otac komentirao prizor iz današnjeg evanđelja: ukočen dječak valja se po zemlji, pjeneći se usred zapanjenoga i nepokretnog mnoštva, a njegov se otac obraća Isusu, moleći ga da mu sina oslobodi od zloduha. Isus dolazi, prestaje galama, a tjeskobni otac istupa iz naroda i protiv svake nade odlučuje se pouzdati u Isusa. A Isus se, potaknut jasnom vjerom oca sažalio; izgoni zloduha, saginje se nad mladićem, koji je izgledao mrtav, i pomaže mu da ustane – podsjetio je Papa.
Sva zbrka i galama završavaju u jednoj gesti: Isus se saginje, uzima dijete. Ove nas Isusove geste potiču na promišljanje. Kada Isus ozdravlja, kada ide među narod i ozdravlja neku osobu, nikada ju ne ostavlja samu. Isus nije opsjenar, čarobnjak, iscjelitelj koji iscjeljuje i ide dalje: svakoga vraća na njegovo mjesto, nikoga ne ostavlja na putu. To su vrlo lijepe Gospodinove geste – istaknuo je papa Franjo.
A pouka je ova – objasnio je Papa – Isus nas uvijek vraća kući, nikad nas na putu ne ostavlja same. Evanđelje je puno ovakvih gesta. Lazarovo uskrsnuće, ozdravljenje Jairove kćeri i vraćanje u život udovičina sina. I izgubljena je ovca vraćena u tor, a žena je našla zagubljeni novčić – podsjetio je Sveti Otac
Jer Isus nije sâm došao s Neba, on je Sin jednoga naroda. Isus je obećanje jednom narodu, a njegov identitet je pripadnost tomu narodu, koji od Abrahama hodi prema obećanju. Te nam Isusove geste govore da nas svako iscjeljivanje, svako praštanje vraća našemu narodu, odnosno Crkvi – objasnio je papa Franjo.
Isus uvijek prašta, a njegove geste – nastavio je Papa – postaju „revolucionarne“ ili „neobjašnjive“, kada njegovo praštanje dopire do onoga tko se „previše“ udaljio, poput carinika Mateja ili njegova kolege Zakeja. Osim toga, ponovio je Papa, kada prašta, Isus uvijek vraća kući. Isus se ne može shvatiti bez Božjega naroda. Apsurd je ljubiti Krista bez Crkve, slušati Krista, a ne slušati Crkvu, slijediti Krista na rubu Crkve – ustvrdio je Papa podsjećajući na riječi pape Pavla VI. „Krist i Crkva su ujedinjeni, a svaki put kad Krist zove neku osobu, vodi je u Crkvu. Stoga je dobro da se dijete krsti u Majci Crkvi – dodao je Papa.
A po ovim gestama velike Isusove nježnosti shvaćamo: da naš nauk, recimo tako, ili naše nasljedovanje Krista nije ideja, nego trajno prebivanje u kući. A ako se bilo tko od nas zbog grijeha ili zablude – Bog zna – udalji od kuće, spas mu je u povratku kući; s Isusom u Crkvi. To su znaci nježnosti. Isus nas poimence poziva u svoj narod, u svoju obitelj i našoj majci – Svetoj Crkvi. Razmišljajmo o tim Isusovim gestama – potaknuo je Papa zaključujući propovijed.