Opća audijencija 19. veljače 2014. god.

Na današnjoj općoj audijenciji na Trgu Svetoga Petra, Sveti je Otac nastavio niz kateheza o sakramentima; danas je govorio o Sakramentu pomirenja, odnosno Ispovijedi. Po sakramentima kršćanske inicijacije: Krštenju, Potvrdi i Euharistiji, čovjek prima novi život u Kristu – podsjetio je Papa dodajući:
Danas svi znamo da taj život nosimo u „glinenim posudama (usp. 2 Kor 4,7), podložni smo napastima, trpljenju, smrti, a zbog grijeha možemo i izgubiti novi život. Stoga je Isus Krist želio da Crkva nastavi njegovo spasiteljsko djelo prema svojim članovima, poglavito po sakramentu Pomirenja i Bolesničkoga pomazanja. Ta se dva sakramenta mogu ujediniti pod jednim nazivom: Sakramenti ozdravljenja – kazao je Sveti Otac.
Sakrament pomirenja je Sakrament ozdravljenja. Kad idem na ispovijed, idem se izliječiti: ozdraviti dušu i srce od nečega što nije dobro. Duboka je povezanost među tim dvama Sakramentima najbolje izražena u prizoru ozdravljenja uzetoga, gdje Gospodin Isus istodobno liječi tijelo i dušu (usp. Mk 2, 1-12; Mt 9, 1-8; Lk 5, 17-26) – podsjetio je Papa nastavljajući:
Sakrament pokore i pomirenja – kako mi nazivamo Ispovijed – izravno proizlazi iz vazmenog otajstva. Naime, uvečer na dan Uskrsa Gospodin se ukazao učenicima, zatvorenim u Cenakulu, i nakon što ih je pozdravio „Mir vama!“, dahnuo je u njih govoreći: „Primite Duha Svetoga. Kojima oprostite grijehe, oprošteni su im“ (usp. Iv 20, 21-23). Ovaj nam ulomak otkriva duboku dinamiku sadržanu u ovom sakramentu; prije svega, činjenicu da si sami ne možemo oprostiti vlastite grijehe.., Ne mogu reći: „Opraštam si grijehe.“ Oproštenje se traži od drugoga, a u ispovijedi oproštenje tražimo od Isusa – rekao je Papa.
Oproštenje nije plod naših napora, nego je dar; ono je dar Duha Svetoga, koji nas ispunja milosrđem i milošću koja trajno izvire iz otvorena srca raspetoga i uskrsloga Gospodina Isusa. Potom nas podsjeća da mir možemo steći jedino ako se u Gospodinu Isusu izmirimo s Bogom i s braćom. A to smo u srcu svi iskusili kad s teretom u duši i žalosni na idemo ispovijed… Kad iskusimo Isusovo oproštenje, onda smo u miru; s vrlo ugodnim mirom u duši, koji može dati jedino Isus; samo On! – ustvrdio je papa Franjo dodajući:
Tijekom vremena, od javne se ispovijedi – u početku je ispovijed bila javna – prešlo na osobnu ispovijed u ispovjedaonici. No, ne smije se izgubiti s vidika crkvena matrica ispovijedi, jer ona je njezin životni kontekst. Zaista se u kršćanskoj zajednici uprisutnjuje Duh koji u Božjoj ljubavi obnavlja srca i sve ujedinjuje u Isusu Kristu – objasnio je Papa.
Stoga nije dosta u svom srcu i duši od Gospodina tražiti oproštenje, nego valja ponizno i s pouzdanjem službeniku Crkve ispovjediti vlastite grijehe. U slavljenju ovoga sakramenta, svećenik ne predstavlja samo Boga, nego cijelu zajednicu, koja se prepoznaje u slabosti svakoga svoga člana, ganuta sluša njegovo kajanje, izmiruje se s njim, hrabri ga i prati na putu obraćenja, ljudskog i kršćanskoga dozrijevanja – rekao je Sveti Otac dodajući:
Netko bi mogao reći: „Ja se jedino Bogu ispovijedam.“ – Da, Bogu možeš reći: „Oprosti mi“ i kazati svoje grijehe. Ali naši su grijesi i protiv braće, protiv Crkve i stoga je potrebno tražiti oproštenje od Crkve i braće, koje predstavlja svećenik – rekao je Papa nastavljajući:
„Ali, oče, stid me je.“ Stid je dobar i malo stida ne škodi, jer je zdrav. Jer kad neka osoba ne osjeća stida, onda u mojoj domovini velimo da je „bez sida“, odn. bez obraza. Ali stid je dobar jer nas čini poniznima. Svećenik s ljubavlju i nježnošću prihvaća ispovijed i oprašta u Božje ime – objasnio je Papa te dodao:
I s ljudskoga gledišta, dobro je govoriti s bratom da se čovjek oslobodi tereta, te svećeniku reći sve ono što opterećuje srce: čovjek osjeća da se rasteretio pred Bogom, Crkvom i bratom. Ne bojte se ispovijedi! Kad netko čeka u redu za ispovijed, i osjeća sve te stvari – također i stid – ali potom se nakon ispovjedi i odrješenja, osjeća slobodnim, velikim, laganim, lepršavim i sretanim. A u tomu i jest ljepota ispovijedi – kazao je Papa, a potom se obratio nazočnima.
Želio bih vas upitati; ali neka svatko odgovori u sebi, u svojem srcu: „Kad si se posljednji put ispovjedio ili ispovjedila? Neka svatko razmisli. Prije dva dana, dva tjedna, dvije godine, dvadeset, četrdeset godina? Neka se svatko prisjeti i sam si odgovori kad se posljednji put ispovjedio. A ako je prošlo puno vremena, ni dan više ne čekaj: idi na ispovijed, svećenik će biti dobar. U ispovjedaonici te čeka Isus, On je bolji od svećenika i s velikom te ljubavlju prihvaća. Budi hrabar i idi na ispovijed – potaknuo je Sveti Otac.
Zaključujući katehezu, Papa je rekao da je sakrament pomirbe topli zagrljaj beskrajnoga Božjeg milosrđa. Sjećajmo se one lijepe prispodobe o sinu koji sa svojom baštinom napušta očevu kuću. Kad je sve spiskao i više mu ništa nije ostalo, odlučio je vratiti se očevoj kući, ali ne kao sin nego kao sluga. Veliku je krivnju osjećao u srcu, veliki stid. A iznenađenje se zbilo kad je počeo govoriti s ocem i tražiti oproštenje, Otac mu nije dopustio da govori: zagrlio ga, poljubio i upriličio veselje. Velim vam da nas Bog grli i veseli se svaki put kad se ispovjedimo… Idimo naprijed ovim putom. Bog vas blagoslovio – zaključio je Sveti Otac te zatim uputio apel za mir u Ukrajini:
S velikom zabrinutošću pratim što se ovih dana događa u Kijevu. Ukrajinskom narodu jamčim svoju blizinu i molim za žrtve nasilja, za članove njihovih obitelji i za ranjene. Pozivam sukobljene da prekinu svako nasilje i traže slogu i mir u zemlji.
Nakon opće audijencije u naše je uredništvo navratio zrenjaninski biskup Ladislav Nemet, zamolili smo ga da nam nešto kaže o svojem prvom susretu s papom Franjom: