Opća audijencija 12. veljače 2014. god.

U posljednjoj sam od kateheza rasvijetlio kako nas Euharistija uvodi u stvarno zajedništvo s Isusom i njegovim pashalnim misterijem, obnavljajući za nas, poput neizreciva izvora, svu ljubav i milost koje izviru iz muke, smrti i uskrsnuća Kristova – kazao je Sveti Otac na početku svoje današnje kateheze, za vrijeme javne audijencije, na trgu Sv. Petra.
Sada si možemo postaviti i neka pitanja o odnosu Euharistije koju slavimo i našeg osobnoga života, kao i života Crkve, odn. svih vjernika. Zapitajmo se: Kako živim Euharistiju; što nam ona predstavlja? – predložio je papa Franjo nastavljajući – Je li riječ samo o trenutku slavlja, o prigodi da se nađemo i osjetimo „na mjestu“, ili to znači i nešto više? Ako se sjetimo koliko nas je Gospodin ljubio i prepustimo mu se da nas hrani – svojom Riječju i svojim Tijelom – dira li nas to u srce; u samo naše postojanje; čini li nas to sličnijima Njemu; ili ostaje zasebni trenutak, koji nas niti pokreće, niti mijenja? – zapitao je Papa, budeći savjesti okupljenih vjernika.
Postoje konkretni znakovi po kojima možemo shvatiti kako živimo. Prvo je način na koji gledamo druge. U Euharistiji Krist stalno aktualizira dar Sebe samoga kao što je učinio i na križu. Čitav je Njegov život čin sebedarja za ljubav; stoga je volio ostajati s učenicima i s osobama koje je na neki način poznavao. To je za Njega značilo podijeliti njihove želje, probleme, ono što im potresa dušu i život.
Danas se mi, kad sudjelujemo u Svetoj Misi, nalazimo među raznovrsnim osobama: među mladima, starima, djecom; među siromašnima, dobrostojećima; domaćima i strancima; među onima koji su s rodbinom i među onima koji su sami… No, čini li Euharistija koju slavim, da ih osjećam uistinu kao svoju braću i sestre? Raste li stvarno u meni sposobnost da se s radosnima radujem, a sa zaplakanima da plačem? Nuka li me da se približim siromasima, bolesnima i onima na rubu društva? Pomaže li mi da u njima prepoznam Isusovo lice? – zapitao je Sveti Otac.
Drugi i veoma važan pokazatelj je milost da osjetimo da nam je oprošteno te spremnost da i mi oprostimo. Ponekad netko zapita: Zašto treba ići u crkvu, budući da je i onaj tko u Svetoj Misi sudjeluje iz navike, isto tako grješnik kao što su to i ostali? Zapravo, onaj tko slavi Euharistiju ne čini to jer se drži boljim od drugih ili zato što želi ostaviti takav dojam, nego baš zbog toga što se osjeća stalno potrebnim Božjega milosrđa koje ga prihvaća i obnavlja, koje u Isusu Kristu, posta tijelom – kazao je Papa te dodao.
Onaj Ispovijedam se koji na početku izričemo, nije neki čin pro forma, nego pravi pokornički čin! Ne smijemo nikad zaboraviti da se Posljednja večera odvijala u noći kad bi izdan (Usp. 1 Kor 11,23). U onomu kruhu i vinu koje prikazujemo i oko kojih se okupljamo, svaki se put obnavlja, radi otpuštenja naših grijeha, dar Kristova tijela i krvi. Ovo bolje sažima najdublji smisao žrtve Gospodina Isusa i naše srce širi za opraštanje braći i za pomirenje – rekao je papa Franjo i nastavio…
Posljednji i dragocjeni pokazatelj nam se nudi iz odnosa između euharistijskoga slavlja i života naših kršćanskih zajednica. Uvijek je potrebno imati na umu da Euharistija nije nešto što činimo mi, nije to neko naše prisjećanje na ono što je Isus rekao ili učinio – kazao je Papa – ne, Krist je onaj koji čini; i njegov je to dar koji se uprisutnjuje i oko kojega se okupljamo da nas hrani svojom riječju i samim svojim životom.
Ovo znači da poslanje i identitet Crkve izviru iz Euharistije i od Nje uvijek poprimaju formu. Trebamo sad pripaziti: neka nam proslava na izvana može izgledati bez pogrješke, ali ako nas ne vodi susretu s Isusom, može se dogoditi da nam srcu i životu ne donese nikakvu hranjivost. Po Euharistiji, s druge strane, Krist želi ući u naš život i prožeti ga svojom milošću, tako da u svakoj kršćanskoj zajednici postoji sklad između liturgije i života – kazao je papa Franjo
Dragi prijatelji, srce nam se ispunja pouzdanjem i nadom kad mislimo na Isusove riječi koje nam Sv. Ivan donosi u svom evanđelju: Tko jede moje tijelo i pije moju krv, ima život vječni i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan (Usp. Iv 6,54). Živimo Euharistiju u duhu vjere i molitve, u sigurnosti da će Gospodin ispuniti ono što je obećao – zaključio je naposljetku Sveti Otac.