Prije godinu dana, na današnji je dan, papa Benedikt XVI. priopćio svoju odluku da
se zahvali na papinskoj službi. Njegova je odluka iznenadila cijeli svijet i Crkvu,
nitko je u tom trenutku nije shvatio i stoga je izazvala brojna i razna nagađanja
dežurnih 'proricatelja' koji se nikad nisu ozbiljno pozabavili životom i djelom čovjeka
Josepha Ratzingera. Drugi je vatikanski sabor nadahnuo odreknuće kao i cijeli pontifikat
pape Benedikta XVI., uvjeren je nadbiskup Bruno Forte, poznati talijanski teolog,
koji je za našu radio postaju govorio o razlozima odreknuća pape Ratzingera. Mislim
da je papa Benedikt bio sebi dosljedan tijekom cijeloga pontifikata: cijeli je njegov
život prožet nakanom da služi Bogu. U svom životu nikada nije težio za popularnošću
ni za konsenzusom svijeta. Želio je duhovnu obnovu Crkve, bilo mu je glavno da Crkva
i on kao Petrov nasljednik, Rimski biskup i pastir opće Crkve, ugode Bogu. Uvjeren
sam da je u tomu ključ tumačenja i shvaćanja svega što je papa Benedikt XVI. bio i
činio – ustvrdio je nadbiskup Forte dodajući: U tom smislu, njegovo je odreknuće
bio čin prihvaćanja činjeničnog stanja, izmicanja fizičke snage. Bio je to čin dubokoga
poštenja. Čini mi se da u pontifikatu pape Franje papa emeritus nalazi Božju potvrdu
valjanosti svoje odluke: novi, svježi glas, koji je na neki način poduprt velikom
duhovnom i fizičkom snagom, koju papa Benedikt ne bi mogao imati – rekao je nadbiskup. Na
primjedbu da se odluka pape Benedikta XVI. temelji na II. Vatikanskom saboru, rekao
je kako treba imati na umu da je papa Benedikt, odnosno Joseph Ratzinger, bio istaknuti
lik II. vatikanskoga sabora. Sabor je utkan u njegovo biće. Tko je promicao ideju
da se Benedikt XVI. udaljio od nauka II. Vatikanskog sabora, u konačnici je protuslovio
dubokom identitetu pastira, teologa i samoga pape Josepha Ratzingera, odnosno Benedikta
XVI. – kazao je nadbiskup Forte. Valja istaknuti – nastavio je nadbiskup – da je
II. vatikanski sabor uvijek nadahnjivao papu Benedikta, što je on u više navrata govorio.
Naravno, u II. je vatikanskom saboru jasno opisano ono što ja nazivam mistikom služenja:
papa je Ivan Pavao II. svojom je duhovnom i fizičkom snagom pokrenuo cijele kontinente;
potom je došlo razdoblje bolesti, sve do gubitka glasa, kada je samo gestikulirao.
Tako se dogodilo i s pontifikatom pape Benedikta XVI.: bio je veliki vjeroučitelj,
po mnogočemu Otac moderne Crkve, potom je nastupilo razdoblje šutnje, što je on želio,
kad je osjetio da je na izmaku fizičke snage, a tada je odabrao molitvu kao najbolji
način služenja Crkvi – zaključio je nadbiskup Bruno Forte.