Prije godinu dana, točnije 11. veljače prošle godine, Benedikt XVI. se odrekao Petrove službe

Prije godinu dana, točnije 11. veljače prošle godine, Benedikt XVI. se odrekao Petrove službe. Povijesna je to odluka koja je u cijelom svijetu, a ne samo u Crkvi, primljena s neizmjernim iznenađenjem. Brojni su promatrači u tom trenutku priznali da nisu bili pripremljeni za takvu odluku. A na te se događaje, godinu dana poslije, u razgovoru za našu radijsku postaju osvrnuo pater Federico Lombardi, ravnatelj Tiskovnoga ureda Svete Stolice, i našega radija.
Stoljećima se neki papa nije odrekao službe, stoga je za veliku većinu ljudi to bila neobična i iznenađujuća gesta – rekao je pater Lombardi. Zapravo, tko je iz bližega pratio Benedikta XVI., moglo se shvatiti da razmišlja o tomu, a izričito je to i rekao u razgovoru s Peterom Seewaldom, dosta vremena prije. Dakle, on je o tomu razmišljao, procjenjivao, molio, duhovno je rasuđivao – primijetio je pater Lombardi te dodao da ono što misli, a što je tada i rekao, da je to slobodno donesena odluka koja doista utječe na stanje i na povijest Crkve. U tom je smislu to veliki čin upravljanja, učinjen u duhovnoj intimnosti, i u dugom razmišljanju i molitvi.
Veliki je to čin hrabrosti – dodao je pater Lombardi – jer, doista, budući da je riječ o neuobičajenoj odluci, moglo je biti svakojakih problema i dvojbi o tomu što bi to moglo značiti, uz kakve posljedice za budućnost, i kako će to primiti Božji narod ili javnost. Jasnoća kojom se Benedikt XVI. pripremio za tu gestu, kao i vjera uz pomoć koje se pripremio, dali su mu smirenost i potrebnu snagu da ostvari tu odluku.
Na novinarovu primjedbu da su se mnogi pitali kako će izgledati suživot dvojice papâ, te da se danas vidi da je bojazan mnogih – možda više nekih „stručnjaka“, nego Božjega naroda – bila pretjerana, pater je Lombardi istaknuo da je činjenica da je papinstvo služba, a ne vlast. Ako se problemi žive u smislu vlasti, jasno je da dvije osobe mogu imati problema u suživotu, jer može biti teško odustati od vlasti i živjeti uz nasljednika. Ali, ako se sve to doživljava isključivo kao služenje, (…) problema nema! Tada postoji velika duhovna solidarnost među Božjim služiteljima koji, u služenju Gospodinu, traže dobro Božjega naroda – istaknuo je ravnatelj Tiskovnoga ureda Svete Stolice.
Osvrnuvši se potom na činjenicu da se papa Benedikt oprostio ističući da će nastaviti služiti Crkvi molitvom, pater je Lombardi ispripovijedao jedan osobni doživljaj. U prigodi svake audijencije, kada sam prošao pozdraviti papu, posebice u početku njegova papinstva, uvijek mi je dao jednu krunicu, kako je običaj. I svaki put mi je pritom govorio: „I svećenici se trebaju sjetiti da imaju moliti“. Eto, to nisam nikada zaboravio, jer je na tako jednostavan način izražavao svoje uvjerenje i svoju pozornost na mjesto molitve u našem životu, također, i posebno, u životu onoga tko ima odgovorne zadaće u služenju Gospodinu. Benedikt je XVI. zacijelo uvijek bio čovjek molitve, u cijelomu svojem životu, - istaknuo je pater Lombardi - i vjerojatno je želio imati vrmena u kojemu može tu dimenziju molitve živjeti prostranije, potpunije i dublje. Ovo je stoga njegovo vrijeme.
Što se pak tiče sadašnjega, povučenog života Benedikta XVI., pater je Lombardi rekao da živi diskretno, bez javne dimenzije, ali da to ne znači da živi izoliran, kao da je zatvoren u nekoj strogoj klauzuri. Živi normalnim životom starije pobožne osobe; dakle, životom molitve, razmišljanja, čitanja, pisanja u smislu da odgovara na poštu koju prima; zatim razgovora, susreta s bliskim osobama koje rado susreće, s kojima razgovara, koje od njega traže savjet ili duhovnu blizinu. Ono čega nema jest javna dimenzija na koju smo se priviknuli; kao Papa bio je uvijek na televizijskim ekranima, na pozornosti cijeloga svijeta.
Toga više nema, - dodao je - ali što se tiče svega drugoga, vodi normalan život u odnosu s drugima. A u tim odnosima jest i onaj s njegovim nasljednikom; odnos s papom Franjom s kojim, kao što znamo, ima i osobnih susreta, razgovora, međusobno su se posjetili… Mislim da je to za nas vrlo lijepo, kada vidimo one rijetke prizore dvojice papâ zajedno – sadašnji Papa i papa emeritus – kada mole zajedno; mislim da je to vrlo lijepi i ohrabrujući znak kontinuiteta Petrove službe u službi Crkve – primijetio je pater Lombardi.
Snažno osjećam nazočnost pape Benedikta XVI., kao duhovnu nazočnost koja prati, koja umiruje… - kazao je potom pater Lombardi te dodao - Mislim na velike likove staraca u povijesti Crkve i povijesti spasenja; posebno, sjetimo se, primjerice, Šimuna koji prihvaća Isusa u hramu. Svi poznajemo veliku vrijednost u tomu da imamo kraj sebe starije osobe, starce bogate mudrošću, vjerom, koji su smireni; oni su uistinu velika pomoć za mlađe, da mogu ići naprijed gledajući budućnost s pouzdanjem i nadom. To je za mene – a vjerujem i za Crkvu – Benedikt XVI.: Veliki Starac, mudar, možemo reći i svet, koji nas poziva velikom smirenošću, jer lijepo ga je i vidjeti; doista daje osjećaj velike duhovne smirenosti. Zadržao je svoj osmjeh na koji smo navikli, u lijepim trenutcima kada smo ga susretali, i poziva nas da idemo naprijed s pouzdanjem i nadom – istaknuo je na kraju pater Lombardi.