O zbivanjima u Crkvi u Hrvatskoj – pripremio Vedran Šmitran

Nakon što su danas popodne zagrebački bogoslovi, u spomen na trenutak preminuća blaženoga Alojzija Stepinca, predvodili molitveni program Ure preminuća uz Blaženikov grob, upravo u ovim trenutcima u zagrebačkoj prvostolnici započinje svečano euharistijsko slavlje – središnja proslava današnjega blagdana blaženoga kardinala Alojzija Stepinca, a predvodi ga njegov nasljednik na katedri zagrebačkih nadbiskupa kardinal Josip Bozanić.
Svečano euharistijsko slavlje u župskoj crkvi Presvetog Trojstva u Stepinčevu rodnom Krašiću predvodio je postulator njegove kauze za proglašenje svetim mons. Juraj Batelja.
Osvrnuvši se na Isusove riječi „došao je čas da se proslavi Sin čovječji“, mons. Batelja u propovijedi je istaknuo kako se u svim razdobljima svoga zemaljskog života blaženi Alojzije poistovjećivao s Kristom patnikom i njegovom proslavom, jer tko se s njime ne poistovjeti ne može ući u Kraljevstvo nebesko. Propovjednik se također osvrnuo na nedavne novinske natpise oko Stepinčeva kaleža. Nije riječ o kaležu, nego o ciboriju. To što je ciborij vraćen kardinalu Franji Kuhariću nije nikome za pohvalu, jer sav taj govor oživljava rane pravnog i fizičkog ubojstva ne samo jednog nevinog čovjeka, blaženog Alojzija Stepinca, nego desetaka tisuća onih koji su radije pošli u smrt za Isusa Krista, nego se poklonili bezbožnom i nasilnom simbolu crvene zvijezde. Zašto se istodobno iz udbaških redova aktualiziraju nadbiskupovi dnevnici koje je UDBA bez potvrde zaplijenila i na 55 godina otuđila, i ne samo dnevnike!? Imamo li mi kao vjernici, kao slobodni građani u slobodnoj Republici Hrvatskoj pravo postaviti i ovo pitanje: gdje su tisuće pisama kojima su vjernici nadbiskupu Alojziju u Lepoglavu slali potporu, utjehu i ohrabrenje, stvarajući molitvenu povezanost i gradeći duhovno zajedništvo? Nažalost, nijedno od tih pisama nije našem blaženiku uručeno – podsjetio je propovjednik na misnome slavlju kojemu su nazočili brojni hodočasnici iz Zagrebačke nadbiskupije, kao i iz Ogulinskoga dekanata koji po tradiciji na Stepinčevo hodočaste u Krašić.
U Sisačkoj biskupiji Stepinčevo je osobito svečano proslavljeno u blaženikovoj župskoj crkvi u Budaševu, Župi koja će ovoga ljeta proslaviti desetu obljetnicu i prvo mladomisničko slavlje. Svetu Misu predvodio je domaći biskup Vlado Košić, koji je najprije podsjetio na biografske činjenice iz blaženikova života, posebno na onu da se blaženi Alojzije kao zagrebački nadbiskup s jednakom jasnoćom protivio svim totalitarističkim režimima. Danas bih htio podijeliti s vama – kazao je potom – nekoliko misli našega Blaženika o svetosti braka i obitelji, koju današnji svijet protivan Bogu toliko napada. Blaženi je Alojzije o ovome pitanju osobito snažno govorio prigodom održavanja Hrvatskih socijalnih tjedana: „Jake i sretne Hrvatske nema bez jakih, fizički i moralno zdravih i zadovoljnih hrvatskih obitelji. A tih opet neće biti bez čestitih moralno i fizički zdravih i sretnih pojedinaca, bez zdrave, brojne i valjane djece“ – riječi su koje je zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac izrekao na otvaranju Socijalnog tjedna 1940. godine, a jednako aktualne i danas, kada je na njih podsjetio sisački biskup Vlado Košić.
Svečanim euharistijskim slavljem i sjednicom u crkvi Gospe Lurdske u Rijeci jučer je svečano završen dijecezanski proces za proglašenje blaženim sluge Božjega fra Ante Josipa Tomičića, kapucinskoga časnog brata. Svečano misno slavlje predvodio je riječki nadbiskup Ivan Devčić, u zajedništvu s gospićko-senjskim biskupom Milom Bogovićem i krčkim Valterom Županom, a kapucinska crkva bila je do posljednjega mjesta ispunjena brojnim vjernicima iz Riječke nadbiskupije, Krka, Zagreba i rodne fra Antine Like.
Sluga Božji fra Ante Tomičić bio je za svoga života duhovni most koji je povezivao vjernike iz svih biskupija današnje Riječke metropolije. Riječki Autobusni kolodvor nalazi se, naime, ispred kapucinske crkve Gospe Lurdske u koju su brojni vjernici, dolazeći u Rijeku po raznim poslovima, navraćali, a fra Ante ih je tamo dočekivao, s njima ljubazno razgovarao, slušao o njihovim problemima, tješio ih i savjetovao – podsjetio je ovom prigodom riječki nadbiskup, zaključivši kako je Lika rodila još jednog junaka, ovaj put junaka kršćanske vjere, kojom je on obasjao cijelu našu Domovinu, a posebno našu Riječku metropoliju.
Nadbiskupijski postupak za proglašenje blaženim službeno je pokrenut 2005. godine, a inicijativu su pokrenuli vjernici koji su fra Antu svakodnevno susretali u kapucinskoj crkvi u Rijeci, u kojoj je služio pune 34 godine, sve do 25. studenoga 1981. godine, kada je na glasu svetosti blago preminuo u Gospodinu. Pokopan je dva dana kasnije na groblju Kozala, a njegovi posmrtni ostaci kasnije su prebačeni u kriptu crkve Gospe Lurdske koja je bila njegov dom.