Dar je Božji umrijeti u Crkvi

U propovijedi na jutarnjoj Misi u Domu Sveta Marta, Papa je govorio o smrti te potaknuo na molitvu za tri milosti: umrijeti u Crkvi, umrijeti u nadi i umrijeti ostavljajući baštinu kršćanskog svjedočanstva.
Komentirajući Davidovu smrt, o kojoj govori današnje liturgijsko čitanje, Papa je istaknuo tri činjenice iz Davidova života: umro je u svojem narodu; nikad nije napustio Božji narod; griješio je, sam se naziva grješnikom, ali nikad nije otišao iz Božjega naroda – istaknuo je Sveti Otac.
Bio je grješnik, a ne izdajnik. A milost je do kraja ostati u Božjem narodu. Treba imati milost da se umre u krilu Crkve, u krilu Božjega naroda. Upravo to želim istaknuti. I mi trebamo moliti za milost da umremo u kući, u Crkvi. To je prava milost koja se ne može kupiti. Ona je Božji dar koji trebamo izmoliti: Gospodine, udijeli mi milost da umrem u kući, u Crkvi. Grješnici smo, svi smo grješnici, ali nismo izdajnici, pokvarenjaci. Uvijek u Crkvi! Crkva je majka koja nas i takve voli, često zaprljane, ona nas čisti: majka je – ustvrdio je Sveti Otac.
Govoreći o Davidovu spokojnom umiranju, nadajući se da ide svojim očevima na drugoj strani, Papa je rekao da je druga milost umrijeti u nadi, svjesni da nas na drugoj strani očekuju; i da je na drugoj strani kuća, obitelj, da nećemo biti sami. I za ovu milost trebamo moliti; da budemo u posljednjim trenutcima svjesni da je život borba, a da zloduh traži plijen – kazao je Papa dodajući.
Sveta je Terezija od Maloga Isusa posljednjih dana života govorila da se u njezinoj duši vodila borba, a da je, kad je mislila na budućnost, na ono što je u nebu čeka nakon smrti, osjećala kao neki glas: 'Ma ne, ne luduj, čeka te mrak, samo mrk ništavila te čeka'. Veli da je to bio vražji glas, Sotone, jer nije želio da se ufa u Boga. Umrijeti u nadi ufajući se u Boga! I za tu milost treba moliti!. A ufanje u Boga počinje sada, u malim svakodnevnim brigama, ali i u velikim problemima: uvijek se treba Bogu povjeravati. Osoba se tako navikava ufati u Boga, a raste u nadi. Valja umrijeti u kući, umrijeti u nadi – naglasio je papa Franjo.
Govoreći o Davidovoj ostavštini, Papa je rekao da ima puno skandala oko nasljedstva, i koji trgaju obitelji. David naprotiv ostavlja baštinu: četrdeset godina vladanja, te siguran i jak narod. Narodna poslovica veli da u životu svaki čovjek treba ostaviti sina, zasaditi jedno drvo i napisati jednu knjigu: to je najbolja ostavština – rekao je Papa potičući sve da se pitaju:
Što ja ostavljam kao baštinu? Što ostaje od mojega života? Jesam li učinio puno dobra da me narod želi kao oca ili majku? Jesam li zasadio drvo? Jesam li darivao život, mudrost? Napisao knjigu? David svojem sinu ostavlja baštinu, govoreći: Budi jak i pokaži se čovjekom. Poštuj Božji zakon, svoga Boga, hodeći njegovim putovima i štujući njegove zapovijedi – objasnio je Papa .
Kao baštinu drugima ostavljamo svoje kršćansko svjedočenje. Neki su ostavili golemo nasljedstvo: primjerice sveci koji su svim srcem živjeli Evanđelje, koji su nam pokazali put života i način življenja. Čitajući o Davidovoj smrti, opisanoj u starozavjetnom čitanju, na um mi dolaze ove tri stvari : treba moliti za milost da se umre u kući, u Crkvi; za milost da se umre u nadi i s nadom; za milost da se ostavi ljudska, lijepa baština našega kršćanskoga svjedočanstva. Neka nam svima Sveti David udijeli te tri milosti – zaključio je Sveti Otac.