Belgijski pedijatri protiv eutanazije

Je li potrebno proširiti zakon o eutanaziji na maloljetnike? – tim pitanjem započinje pismo-apel koje je potpisalo 38 belgijskih pedijatara, a koje je pod naslovom „Svršetak života djece: suvišni i nepromišljeni zakon“, objavio belgijski dnevnik „La Libre Belgique“. Pismo ne želi biti politički ili ideološki pamflet, nego ponuditi putove za razmišljanje – istaknuli su pedijatri.
Četiri su glavne primjedbe tih liječnikâ – izvještava agencija Sir. Prva je da taj zakon ne odgovara na nijednu stvarnu potrebu. Većina liječničkih ekipa, koje se brinu o djeci u terminalnom razdoblju života, u njihovu domu ili u bolnici, moraju priznati da u svojoj praksi nikada nisu naišli na problem spontane i dragovoljne želje za eutanazijom kod nekog maloljetnika. Druga je primjedba belgijskih liječnika ta da su u sadašnjim prilikama u medicini, sredstva za ublažavanje boli u njihovoj zemlji mnogo dostupnija, i to više nego u drugim zemljama. Očito je da nijedan pacijent, te stoga nijedno dijete, ne treba trpjeti.
Spomenuta skupina pedijatara, osim toga, u pismu ponovno ističe svoj 'ne' terapijskoj ustrajnosti. Liječnici prigovaraju također zbog načina na koji se raspravljalo o tom zakonu u Senatu i u Zastupničkom domu, ističući da je zakon bio prebrzo razmotren, i da su bili odbijeni svi zahtjevi pedijatara i stručnjaka za slušanje rasprave. Ta tako nagla politička rasprava o zakonu – primjećuju liječnici – stvara dojam da je stanje u našoj zemlji dramatično, te da stoga valja žurno djelovati. Opovrgavamo taj lažni dojam, i potvrđujemo da je stanje u zemlji daleko od dramatičnoga – napisali su liječnici.
Dajući maloljetnicima mogućnost da za sebe izaberu eutanaziju, moglo bi – po mišljenju pedijatara – otežati stanje i učiniti ga još slojevitijim. Liječnici, naime, upozoravaju na mogućnost da bi neki maloljetnik mogao na neki način pristati na eutanaziju kako bi izišao u susret svojim roditeljima, koji bi ga, svjesno ili nesvjesno, mogli ohrabriti da završi život. Nije nerazborito misliti – ističu liječnici – da bi posebno osjetljivo dijete, mogućnost eutanazije moglo shvatiti kao rješenje, ili čak kao dužnost, posebice ako osjeti da ga njegovi roditelji ne mogu više gledati kako trpi.
Posljednja se primjedba pedijatara odnosi na stvarnu sposobnost rasuđivanja i donošenja suda maloljetnika, koju nije moguće razmotriti nekom objektivnom metodom. Riječ je, naime, o vrlo subjektivnoj procjeni, podložnoj različitim utjecajima – ističu na kraju belgijski pedijatri.