Molitva slave čini nas plodnima – kazao je papa Franjo u propovijedi na jutarnjoj
Svetoj misi u kapeli Doma Sveta Marta. Komentirajući veseli ples kralja Davida o kojemu
govori Druga knjiga o Samuelu, Papa je rekao da zatvaranje u formalnost našu molitvu
čini hladnom i neplodnom. Papa je započeo propovijed govoreći o Davidovu plesu:
David je s oduševljenjem plesao pred Gospodinom. Cijeli je Božji narod slavio jer
se Kovčeg saveza vratio kući. Slavljenje Gospodina Davida je udaljilo od ustaljenih
molitvenih okvira; svim je silama plesao pred Gospodinom. Bila je to istinska molitva
slave – rekao je Papa dodajući da je slušajući čitanje iz Stroga zavjeta pomislio
na ponašanje Sare, nakon Izakova rođenja: „Gospodin je učinio da skačem od radosti.“
Ta je starica, kao i mladi David, od radosti plesala pred Gospodinom. Lako shvaćamo
molitvu prošnje, kad nešto molimo od Gospodina; također i molitvu zahvaljivanja, kada
Gospodinu zahvaljujemo. Nije teško shvatiti ni poklonstvenu molitvu, ali molitvu hvale
ostavljamo po strani; ne dolazi nam spontano – objasnio je Papa. 'Ali, oče, to
je za članove Obnove u Duhu Svetomu, a ne za sve kršćane!' Ne, molitva hvale kršćanska
je molitva, za sve kršćane. U Misi, kada pjevamo Svet, to je molitva hvale; hvalimo
Božju veličinu i velimo mu sve najljepše, jer bismo željeli da tako bude. 'Ali, oče,
ja nisam sposoban…' Trebam… Sposoban si vikati kada klub za koji navijaš postigne
gol, a nisi sposoban zahvaljivati Gospodinu? Izaći malo iz svojega uobičajenog ponašanja?
Hvaliti Boga ništa ne košta. Ne molimo ništa, ne zahvaljujemo ni na čemu – slavimo
– istaknuo je papa Franjo. Svim srcem trebamo moliti, nastavio je Papa, a to je
i čin pravednosti, jer Bog jest velik i On je naš Bog. David je bio presretan, jer
se Kovčeg saveza vratio; jer se Gospodin vratio. Čak je i njegovo tijelo plesanjem
'molilo'. Danas si možemo postaviti pravo pitanje: Kako ja slavim Gospodina? Znam
li Gospodina hvaliti? Znam li hvaliti Gospodina kad molim 'Slava Bogu' i 'Svet', činim
li to samo usnama ili i cijelim srcem? Što mi govore David koji pleše i Sara koja
skače od radosti? Kada je David ušao u grad započelo je drugačije slavlje – rekao
je Sveti Otac. Radost slave nas potiče na slavlje; na slavlje obitelji. Papa je
podsjetio da je Mikala, Šaulova kći, ukorila Davida kad je ušao u kraljevski dvor
i upitala ga ne stidi li se zato što je, on kao kralj, onakav (gol) plesao pred svima?
Prezrela je Davida. Pitam se koliko puta u svom srcu preziremo dobre osobe, dobri
narod koji hvali Gospodina onako kako zna, spontano, jer nisu učeni i ne slijede formalne
upute. Da, prijezir! A Sveto pismo veli da je Mikala zbog toga cijeli život ostala
nerotkinjom. Što nam to Božja riječ želi reći? Da nas radosna molitva hvale čini
plodnima. Sara je plesala u velikom trenutku svoje plodnosti, a bilo joj je devedeset
godina. To je plodnost koja nam omogućuje slaviti Gospodina, da besplatno hvalimo
Gospodina. Muškarac ili žena, koji Gospodina hvale i slave i raduju se kad ga mogu
slaviti; koji se vesele kad u Misi pjevaju 'Svet' – plodni su – ustvrdio je Sveti
Otac. Naprotiv – upozorio je Papa – oni koji se zatvaraju u formalnost hladne i
odmjerene molitve, možda završavaju kao Mikala: u sterilnosti vlastite formalnosti.
Papa je pozvao na razmišljanje o Davidu koji svom snagom pleše pred Gospodinom i o
ljepoti molitve slavljenja Gospodina. Koristit će nam ponavljanje riječi pripjevnoga
psalma: „Podignite, vrata, nadvratnike svoje, dižite se, dveri vječne, da uniđe Kralj
slave! Gospodin silan i junačan, on je Kralj slave!“ – zaključio je Sveti Otac.