Dobro nema pristup obavijesnim sredstvima

Crkvu ne treba shvaćati kao čisto ljudsku organizaciju; razliku čini pomazanje koje biskupima i svećenicima daje snagu Duha Svetoga da služe Božjem narodu – istaknuo je papa Franjo u propovijedi na današnjoj Svetoj misi u kapeli Doma Sveta Marta.
Komentirajući čitanje iz Druge knjige o Samuelu, koje govori o pomazanju kralja Davida, Papa je objasnio duhovno značenje pomazanja. Bez toga pomazanja, David bi bio samo vođa „jednoga poduzeća“, jedne političke zajednice, kakva je bila Izraelsko kraljevstvo; bio bi samo politički organizator. Naprotiv, nakon pomazanja, na Davida silazi Duh Gospodnji i ostaje s njim. A Sveto pismo veli: „David je sve više rastao u moći i Gospodin nad vojskama bijaše s njim.“ Tu razliku čini upravo pomazanje. Pomazanik je Božji odabranik. To su biskupi i svećenici u Crkvi – istaknuo je Sveti Otac:
Biskupi nisu samo izabrani kako bi se skrbili o organizaciji krajevne Crkve, nego su i pomazani te je s njima Duh Božji. Svi su biskupi grješnici, grješni smo svi, ali smo i pomazanici. Svi mi svakodnevno želimo biti svetiji, vjerniji tomu pomazanju. A to što čini Crkvu; što je u ime Isusa Krista ujedinjuje, jest osoba biskupa, njegovo pomazanje, a ne izbor većine. U njegovu je pomazanju snaga partikularne Crkve. I svećenici su pomazani po sudioništvu – ustvrdio je papa Franjo.
Pomazanje biskupe i svećenike približava Gospodinu i udjeljuje im radost i snagu da vode, pomažu i da žive na službu narodu. Udjeljuje im radost odabranika, miljenika Božjih; zamilovanih ljubavlju kojom Gospodin sve nas čuva. Tako, kad razmišljamo o biskupima i svećenicima, trebamo misliti da su pomazanici – primijetio je papa Franjo.
Inače, Crkva se ne shvaća, zapravo se ne može ni objasniti kako može ići naprijed, oslanjajući se samo na ljudske snage. Ova biskupija ide naprijed jer je narod svet, ima sve, ali i pomazanika koji je vodi, koji joj pomaže da raste. Ova župa ide naprijed jer ima brojne organizacije, mnogo toga, ali ima i svećenika, pomazanika koji je vodi. Mi poznajemo samo jedan mali dio, ali koliko ima svetih biskupa, koliko svećenika, koliko je svetih svećenika život žrtvovalo služeći biskupiji, župi? Koliko je naroda primilo snagu vjere, ljubavi i nade od tih neznanih župnika? Ima ih jako puno – istaknuo je Sveti Otac.
Sveti su seoski i gradski župnici – nastavio je Papa – koji po svom pomazanju, narodu daju snagu, poučavaju ga, dijele sakramente odnosno svetost. Ali, oče, pročitao sam u jednim novinama da je biskup ili neki svećenik učinio ovo i ono. Da, i ja sam čitao. No, reci mi pišu li novine o onomu što mnogi svećenici – brojni svećenici – čine u mnogim gradskim i seoskim župama; o njihovim djelima milosrđa, o svemu što čine kako bi ispravno vodili narod? Ne, o tomu ne pišu; to nije vijest – kazao Papa te dodao:
Uvijek je tako: bučnije je stablo koje pada, nego čitava šuma koja raste. Danas, razmišljajući o Davidovu pomazanju, bilo bi dobro da razmislimo i o svojim biskupima i hrabrima, svetim, dobrim i vjernim svećenicima, te da se molimo za njih. Zahvaljujući njima, danas smo ovdje – zaključio je papa Franjo.