Uz misna čitanja II. nedjelje kroz godinu razmišlja vlč. Darko Rogina

Evanđelist Ivan nam u današnjem evanđelju bilježi događaj proslave jedne židovske svadbene svečanosti na kojoj je bila Isusova majka i Isus sa svojim učenicima. Očito su mladenci bili bliski Isusu. Možda njegova rodbina. Židovska svadba je doista prava svečanost koja traje sedam do osam dana, s obiljem hrane i pića. Na toj svadbenoj proslavi Isus čini svoje prvo znamenje. Tim znamenjem on potvrđuje obećanje dano Natanelu prilikom njihova prvog susreta: „I više ćeš od toga vidjeti!“ (Iv 1,51). Ivan nam tako pomaže shvatiti tko je Isus i otkriva njegovo poslanje. Bog doista ulazi u potpunosti u ljudski život, u sve pore njegova života. Isus svoje znamenje čini među ljudima koji su slavili jedan važan i radostan religiozno-društveni događaj, koji je u jednom trenutku mogao postati prava sramota i drama, jer je mladencima ponestalo vina, a Židovi jako drže do časti i ponosa. Vino je znak radosti, ono razveseljuje ljudsko srce, a slavi se sklopljeno zajedništvo ljubavi muškarca i žene. Slavi se sklopljeni brak, zajedništvo života. Udaljimo se od pomisli na razuzdanost, alkoholizam i ovisnost. Vino je bilo znak blagostanja i Božjeg blagoslova, ljudi su bili zahvalni za taj plod svoga rada i Božjeg dara. Brak je svetinja, sklopljen kao sakrament pred Bogom koji ga posvećuje. To je izvor radosti i veselja. Izvor i mjesto prave ljubavi. No, evanđelist u radosnom raspoloženju i svečanosti ističe problem nedostatka vina, nedostatka radosti. Očiti propust ili kriva procjena u pripremi. Javlja se strah od javne sramote. Taj problem uočava Isusova Majka. Kao i svaka druga žena i majka, Marija ima oko za detalje, ima osjećaj za ljudsku nevolju i patnju. Često puta baš takve stvari promaknu muškarcima. Ona želi spasiti radosni događaj, ali ne svojom zaslugom, nego ih upućuje na svoga Sina. Marija se utječe svome Sinu, onome koji dolazi u Ime Svevišnjega. Marija s vjerom, da je on taj koji jedini može vratiti istinsku radost pristupa k Isusu rečenicom: „Vina nemaju!“ Isusov odgovor je suprotan od Marijine osjećajnosti, brižljivosti i dobrote. Pomalo drzak odgovor prema vlastitoj Majci nas neugodno iznenađuje: „Ženo što ja imam s tobom?“ Zaustavimo se na dijalogu Marije i Isusa. Isus zapravo tek započinje svoje javno djelovanje koje nije privilegirano, nego je usmjereno na svakog čovjeka. Upravo to pokazuje njegov odgovor Mariji. Bit će puno većih događaja kojima će proslaviti Oca nebeskoga i navijestiti kraljevstvo Božje, od ovoga u Kani. Stoga još nije došao njegov čas! Ne želi biti uznemiravan i ne želi da ga itko odvrati od Očeva plana, jer je došao vršiti Božju volju. Osim toga Isus ne želi biti uvjetovan. On zapravo smireno govori – sve u svoje vrijeme. Možemo to promatrati i u drugom kontekstu. Pogledajmo vlastiti život. Postoje trenutci kada izgubimo radost, kada nam nedostaje vino koje razveseljuje naše biće, kada vapimo za svježinom života. Naše nas drame i problemi toliko zaokupe da nas oslabe. Tada se obratimo Bogu. No, ponekad kao da doživimo odgovor koji je Isus uputio svojoj Majci. Grub, hladan, nezainteresiran i šutljiv. Pitamo se: gdje je Bog? To i jest problem. Ne tražimo Boga da nam pomogne, ne tražimo njegov čas, koji je najbolji, nego mu namećemo svoje časove i svoja rješenja koja su samo naizgled bolja, jednostavna i korisna za nas, ali zapravo su daleko nesavršenija i nedostatna od onoga što nam Bog nudi. Marija nam pokazuje put. Unatoč Isusovom nelagodnom odgovoru, kojeg možemo doživjeti kao razdražljivog, nezainteresiranog i šutljivog, i dalje postojano s vjerom posreduje kod Sina s gotovo zapovjednim riječima upućenim poslužiteljima: „Što god vam rekne učinite!“ Bog koji je postao čovjekom upravo iz ljubavi prema svome stvorenju, i želji da bude sretan i radostan, odgovara na molbu Isusove Majke. Isus prepoznaje vjeru, strpljivost i postojanost svoje Majke, koja mu ne nameće što treba učiniti. Tada se otkriva Božje milosrdno i brižljivo lice koje ljubi čovjeka. A to se otkriva kada se Bogu dopusti da djeluje na svoj način. Isus vraća radost i osmjeh na lice poslužitelja. Ali ta je radost bolja i savršenija od prijašnje. To je Bog koji spašava, Isus. To je njegova i naša Majka Marija posrednica milosti. Da bismo dobili radost života, vino života, vino ljubavi potrebno se obratiti Gospodinu. Potrebno je pokazati povjerenje, postojanost i strpljenje u Boga i njegovu prisutnu brižljivost. Bog nam daruje vino radosti. On odgovara na naše probleme. Ne prisilno i nametljivo, nego poštujući našu slobodu i dostojanstvo, ali kroz neizmjernu ljubav. Ponekad, neobjašnjivo i neshvatljivo. To je poruka evanđelja. Bog čovjeku nudi i želi najbolje, u konačnici vječni život. Marija nam pak pokazuje kako se nositi i kako razumijevati Božju šutnju, kojom on progovara i daje nam rješenje, jer brine o nama, a šuti jer je on silan, ali nenametljiv Bog.