Biti djecom Božjom dar je koji se ne smije „prodavati, zbog pogrješnoga shvaćanja
„normalnosti“, koje navodi na zaboravljanje Božje riječi i življenje kao da Bog ne
postoji – istaknuo je Sveti Otac u propovijedi na jutarnjoj Svetoj Misi u kapeli Doma
Sveta Marta. Napast da budemo „normalni“, a djeca smo Božja, zapravo znači zanemarivati
Božju riječ i ravnati se po ljudskoj, izvršavati vlastitu volju; znači „prodavati“
dar Božje naklonosti radi uranjanja u „svjetovnu jednolikost“. Tu je napast više puta
proživljavao židovski narod, što potvrđuje i današnje liturgijsko čitanje iz Knjige
Samuelove, kad narodni starješine ostarjeloga kralja Samuela nagovaraju da odabere
svoga nasljednika, novoga kralja; oni zapravo žele samovladu. Tada narod odbacuje
Božju riječ, što je razvidno iz govora židovskih starješina: Želimo kralja-sudca,
tako ćemo biti izjednačeni s drugim narodima. Oni dakle odbacuju Božju ljubav, ne
žele biti izabrani narod, nego žele biti kao i drugi narodi. Njima su slični i brojni
današnji kršćani – rekao je Papa. Normalan život od kršćanina zahtijeva vjernost
kršćanskom odabiru te nije na prodaju kako bi se uskladio sa svjetovnom jednolikosti.
To je napast za narod; to je i naša napast. Božju riječ, ono što Gospodin govori,
često zaboravljamo i idemo za pomodnim riječima, zar ne?... i jezik sapunicâ je u
modi – slijedimo ga, zabavniji je! Odmetništvo je grijeh raskida s Gospodinom: prekid
je očit, odmetništvo je razvidno. Svjetovnost je još opasnija, jer je podmuklija –
objasnio je Papa. Istina je da kršćanin treba biti normalan, poput drugih osoba,
priznao je Papa, ali je upozorio kako ima vrijednosti koje kršćanin ne može zadržati
za sebe. Kršćanin se treba pokoravati Božjoj riječi koja mu veli: 'Ti si moje dijete;
izabran si, s tobom sam, i hodim s tobom'. Trebaju se dakle oprijeti napasti da postanu
žrtvom kompleksa manje vrijednosti; da nisu normalni – objasnio je papa Franjo. Napast
dolazi i ukrućuje srce, a kad je srce kruto i nije otvoreno, Božja riječ ne ulazi
u njega. Isus je učenicima iz Emausa rekao: „O bezumni i spora srca!“ – Imali su tvrdo
srce i nisu mogli shvatiti Božju riječ. Svjetovnost omekšava srce, ali na krivi način:
prevrtljivo srce nikad nije dobro! Dobro je srce otvoreno Božjoj riječi, prihvaća
ju poput Gospe, koja je „sve te stvari čuvala u svom srcu“, veli Evanđelje. Trebamo
prihvatiti Božju riječ kako se ne bismo udaljili od svog izbora – primijetio je Sveti
Otac. Stoga molimo za milost da možemo nadvladati svoj egoizam – vršenje svoje
volje. Molimo i za milost duhovne poslušnosti, odnosno da srce otvorimo Božjoj riječi,
te da ne budemo poput naše braće koja su zatvorila srce, jer su se udaljili od Boga,
a odavno već nisu čuli ni shvaćali Božju riječ. Neka nam Gospodin podari otvoreno
srce da možemo Božju riječ prihvatiti i uvijek o njoj razmišljati, da nam bude vodilja
na životnom putu – zaključio je Sveti Otac.