Uz misna čitanja svetkovine Krštenja Gospodinova razmišlja vlč. Darko Rogina

Pitanje krštenja Isusa Krista jest zapravo pitanje njegovog identiteta, odnosno njegovog legitimiranja. Glas s neba, glas Oca nebeskoga ga legitimira: „Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!“ (Mt 13, 17). Tim riječima evanđelist želi istaknuti Isusovo Božje sinovstvo, a mi kršćani ispovijedamo vjeru u Isusa kao Sina Božjega, svoga spasitelja. Važno je uočiti kako je ovaj evanđeoski izvještaj objava Trojedinog Boga: Oca, Sina i Duha Svetoga. U toj smo vjeri kršteni i tu vjeru ispovijedamo. Krštenje na Jordanu početak je Isusovoga javnog djelovanja, nove dionice u poslanju kojeg je dobio od Oca. Trenutak Isusovog krštenja jest zapravo Božje javno očitovanje izabranom izraelskom narodu, ali i čitavome svijetu, svakom čovjeku. To je trenutak u kojem „nasta spasenje i snaga (...) Boga našega i vlast Pomazanika njegova“, Isusa Krista (Otk 12,10). Što je toliko važno u Isusovom krštenju? Zašto se Bog baš tim činom objavljuje čovjeku i zašto Sin Božji baš tim činom započinje javno djelovanje? To je prije svega događaj očitovanja milosti i ljubavi Božje prema čovjeku. Oba su elementa, milost i ljubav, temelj Božjeg djelovanja prema grešnom čovjeku. Piše sv. Ivan apostol u svojoj Prvoj poslanici da je Bog tako ljubio svijet da je dao svoga Sina da spasi svijet (usp. 1 Iv 3,1; 1 Iv 3, 16). Bog, Otac milosrđa, ima milosti i ljubi posrnuloga i palog čovjeka, te ga uspravlja i postavlja na pravi put. Razmišljajući o Isusovom krštenju, razmišljamo zapravo o vlastitom, jer to je naš spasenjski događaj. Krštenjem smo uronjeni u izvor vode žive, u Krista, a time i u Božju milost i ljubav. Kako kaže sv. Pavao Atenjanima na Aeropagu: „U njemu živimo, mičemo se i jesmo (…): Njegov smo čak i rod!“ (Dj 17, 28). Isus u evanđelju ističe još jednu za nas ljude važnu kategoriju, a to je pravednost. Kaže Ivanu Krstitelju prilikom njihova susreta na Jordanu kako je trebaju ispuniti. Riječ je o Božjoj pravednosti koju donosi novost – kraljevstvo Božje. Božja pravednost se sastoji upravo od milosrđa i ljubavi. No, Bog tu pravednost ne zadržava sa sebe, kao božansku privilegiju, nego nam je preko Krista naviješta i poziva da ju živimo iskrena srca jedni prema drugima. Krštenjem Krist uranja u grešno čovječanstvo, solidarizira se s ljudima. Isus nas time poziva da se ne bojimo i mi uroniti u mučne i grijehom opterećene strukture našega društva, te svojom iskrenošću, ljubavlju, sposobnošću, nepotkupljivošću, bratsko-sestrinskim odnosima mijenjati iznutra sadašnje trulo i nagriženo stanje čovjekovog duha i način života, ma koliko poput Krista, morali pretrpjeti nerazumijevanja i odbacivanja. Pozvani smo na ljubav, milosrđe i pravednost. Čežnja ljudskog srca jest ljubav. Ako je Bog ljubav, pokretač i Stvoritelj svega, onda je stvarna čežnja ljudskog srca Bog koji je jedini izvor prave, iskrene ljubavi. No, što je potrebno učiniti? Slijediti Isusa Krista. Isus se krstio. Zašto je to važno? Jer je učinio nešto što nije morao. Znamo da krštenje preobražava čovjeka, da ga mijenja. Isus se krstio potpuno slobodan iz ljubavi prema Ocu. Htio je pokazati snagu milosti krštenja koja nas poziva na obraćenje. Kao što nas krsna kupelj vode i Duha Svetoga preobražava i čini od nas nove ljude u Kristu, tako nas trajno poziva na obraćenje kako bismo osjetili Božju ljubav. Čovjek koji prepozna i prihvati božansku ljubav u sebi nosi snagu ljubavi za bližnjega, i kao takav može izreći one predivne, poticajne, hrabre, snažne, ali obvezujuće riječi volim te. Sjetimo se riječi glasa s neba zapisanih u evanđelju: „Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!“. Drugim riječima Bog se ne boji izgovoriti dvije obične, ali toliko značajne i snažne riječi „volim te“. Poziv na milosrđe, ljubav i pravednost jest poziv da snagom krštenja i Božjeg pomazanja Duhom Božjim postanemo oni koji donose nadu ondje gdje nema nade, mir ondje gdje je nemir, ljubav ondje gdje je mržnja. Učinimo to Isusovim stilom i načinom pobjeđujući zlo dobrim, radujući se s radosnima i plačući sa zaplakanima, donoseći radost ondje gdje je žalost, gdje je uvreda donoseći oprost. Sve to kao poruka i polog sadržano je u otajstvu Isusovog krštenja koje je istovremeno i poziv na nasljedovanje svima onima koji se krštavaju u njegovo ime.