2014-01-08 17:34:03

Božić je jedan - pripremio i govori Marito Mihovil Letica


O tomu da ne treba govoriti o »katoličkom Božiću« i »pravoslavnom Božiću«, jer je posrijedi jedan i zajednički kršćanski blagdan – govori Marito Mihovil Letica. RealAudioMP3
Jučer su pravoslavni vjernici proslavili Božić, a prije dva tjedna taj su veliki kršćanski blagdan proslavili katolici. Zato većina ljudi smatra da je riječ o »dva Božića«.
A to nije točno. Božić je samo jedan! Svim je kršćanima zajednički – razlikuju se tek kalendari po kojima se Božić slavi.
Podsjetimo se da su kalendar – kao skup pravilâ što određuju odnose između danâ, mjesecî i godinâ – poznavale najstarije civilizacije: Sumerani i Egipćani, Grci i Rimljani, Indijci i Kinezi, Maje i Azteci te mnogi drugi. Nama je ovdje osobito važan rimski kalendar. On je isprva bio jednak najstarijoj inačici grčkoga kalendara, a s vremenom je doživio mnoge promjene. Početkom 1. stoljeća prije Krista, srednja je godina po rimskom kalendaru trajala 366 dana i 6 sati, što znači da je bila približno jedan dan duža od tropske ili solarne godine, to jest vremena koje protekne između dva susljedna prolaska središta Sunca kroz točku proljetne ravnodnevnice (ekvinocija) – što iznosi 365 dana, 5 sati, 48 minuta i 46 sekundi. Ta je razlika u razdoblju od jednog stoljeća narasla na oko tri mjeseca. K tomu se nerijetko događalo da su se samovoljnim umetanjem ili izostavljanjem mjesecî provodili različiti politički manevri (primjerice zbog produženja i skraćenja magistratskih službenih godina), pa je zbog svega toga nastupio u računanju vremena posvemašnji nered.
Gaj Julije Cezar odlučio je reformirati kalendar. Po zamisli egipatskog astronoma Sosigena odredio je da se u 46. godini prije Krista ispravi nastala razlika dodavanjem dvaju umetaka (od 23 dana i 67 dana), tako da je ta godina trajala ukupno 445 dana, postavši najdužom godinom u povijesti kalendara. Julije Cezar ju je nazvao »posljednjom konfuznom godinom« (»ultimus annus confusionis«). Prvi dan ožujka sljedeće godine, 45. prije Krista, bio je obilježen kao 1. siječnja 1. godine julijanskoga kalendara. Julijanska je godina imala trajati 365 dana, uz dodatak jednog dana svake četvrte godine, čime bi se građanska godina usklađivala s tropskom.
No julijanska godina još uvijek bijaše za oko 11 minuta duža od tropske, pa za 128 godina nastaje ukupno odstupanje od cijelog dana. Tako su kršćani, preuzevši julijanski kalendar, uvidjeli da se blagdan Božića tijekom mnogih stoljećâ znatno udaljio od zimskog suncostaja (solsticija). A nedvojbeno je da postoji neka veza između nadnevka Božića i pretkršćanskog štovanja nepobijeđenog Sunca (»Sol Invictus«). Još se snažnije, u smislu judejsko-kršćanske tradicije, Božić može povezati sa židovskim blagdanom Hanukká, spomendanom posvećenja Hrama, radosnim blagdanom svjetla kada se hvali i slavi čudo Božje svjetlosti; taj je blagdan pomičan, počinje 25. mjeseca kisléva i traje osam dana; što biva najčešće u prosincu. »Narod koji je u tmini hodio / svjetlost vidje veliku; / one što mrklu zemlju obitavahu / svjetlost jarka obasja«, riječi su proroka Izaije (Iz 9,1).
Budući da se Božić bio datumski udaljio od pobjedonosnog svjetla povezivog sa suncostajem, odlučio je koncem 16. stoljeća papa Grgur XIII. reformirati kalendar, uskladiti kalendarsko i astronomsko vrijeme. S tom je namjerom imenovao povjerenstvo pri Sveučilištu u Bologni. Autorstvo gregorijanskoga kalendara uvriježeno se i s pravom pripisuje matematičaru i astronomu Kristoforu Claviusu, isusovačkom svećeniku, te fizičaru i astronomu Alojziju Liliusu. Dotičnu reformu julijanskoga kalendara objavio je Grgur XIII. bulom »Inter Gravissimas« od 24. veljače 1582., a taj reformirani kalendar nazvan je gregorijanski (bilo bi dobro kazati i »grgurovski«).
Do tada je razlika između julijanske i tropske godine bila narasla na deset dana, što je reformom kalendara uklonjeno tako da je nakon 4. listopada 1582. umjesto 5. uslijedio 15. listopada. To ipak nije bilo dovoljno pa je odlučeno da svaka četvrta godina bude prijestupna, kao i u julijanskom kalendaru, osim godinâ koje su djeljive sa 100, a nisu djeljive sa 400. Shodno tomu, godine 1700., 1800. i 1900. nisu bile prijestupne, ali godina 2000. jest, zbog svoje djeljivosti sa 400. Takvom reformom ostala je zanemarivo mala nepreciznost, tridesetak puta manja nego prije toga – gregorijanski kalendar nosi odstupanje od samo jednog dana za više od 3300 godina, što je moguće bez poteškoća uskladiti.
No gregorijanski kalendar nije prošao bez otpora. Naime, ostalo je zapisano da je ogorčena svjetina diljem Europe kamenovala isusovačke kuće, kriveći isusovce da su im zbog astronomske preciznosti ukrali deset dana. Ipak su ubrzo, u samo nekoliko godina, na gregorijanski kalendar prešle sve katoličke zemlje (Hrvatska je to učinila 1587.), a protestanti su ga prihvatili nakon stoljeća i više (primjerice, Švedska tek 1753. godine). Zanimljivim biva spomenuti da je 1793. uveden protukršćanski kalendar francuske revolucije, koji je bio u uporabi sve do 1806. kada je Napoleon vratio Francuzima gregorijansko računanje vremena. Također valja kazati da su gregorijanski kalendar kao građanski prihvatili 1873. Japan, 1918. Rusija, 1919. Srbija, 1920. Kina, 1926. Turska. Danas je to općeprihvaćeni svjetski civilni kalendar.
Međutim, Ruska pravoslavna crkva, Srpska pravoslavna crkva, Crnogorska pravoslavna crkva i Makedonska pravoslavna crkva, neke su od istočnih crkava čija se liturgijska godina i dalje ravna prema julijanskom kalendaru. S druge su strane Grčka pravoslavna crkva, Bugarska pravoslavna crkva i Rumunjska pravoslavna crkva prešle tijekom 20. stoljeća na gregorijanski kalendar.
Iz rečenog je jasno da nije ispravno kazati kako je 7. siječnja »pravoslavni Božić«. Jer mnogi su pravoslavci Božić proslavili prije trinaest dana (od reforme kalendara koncem 16. stoljeća razlika se povećala za još tri dana). Valja spomenuti i da se neke grkokatoličke crkvene zajednice, lokalne i pokrajinske, nastavljaju ravnati prema starom kalendaru, julijanskom. Također je neutemeljeno i površno kazati da »pravoslavni vjernici slave Božić poslije Nove godine«, budući da dio pravoslavaca, koji se ravnaju prema julijanskom kalendaru, slave Božić također 25. prosinca, samo prema svojemu kalendaru, julijanskom.
Naime, Božić je samo jedan, kao što je jedan i Uskrs. A budući da je Uskrs pomični blagdan, ponekad se dogodi da Uskrs po gregorijanskom i po julijanskom kalendaru osvane isti dan. Tako će biti i ove godine, 2014., kada će se Uskrs slaviti po oba kalendara 20. travnja, a nakon toga će se nadnevci Uskrsa poklopiti 16. travnja 2017. Budući da se to može egzaktno izračunati i unaprijed odrediti – bjelodano je da su datumi Uskrsa stvar matematike i astronomije, a ne vjere i teologije.
Prisjetimo se da jučer su kršćanski vjernici koji se ravnaju po julijanskom kalendaru dočekali Božić. Teološki sadržaj tog blagdana ukratko bi se mogao izraziti ovako: Bog je postao čovjekom, Bogočovjekom Isusom Kristom; nebo je na osobit i sudbonosan način zamilovalo zemlju. Kozmički Pantokrator ili Svevladar – kojega grčki zovemo Hristós, a latinski Christus ili hrvatski prilagođeno Krist – tim je putem kao zemaljski Isus ušao u ljudsku povijest, posvetio ju, soteriološki zakrilio i eshatološki ponio prema ispunjenju. Božić je blagdan rođenja Isusa Krista, Sina Božjega i Spasitelja svega svijeta. Ta je temeljna istina zajednička svim kršćanima: i stoga dobrosusjedski, zdušno i ekumenski zaželimo našoj istočnoj braći u Kristu, kršćanima koji se ravnaju prema julijanskom kalendaru – Sretan i blagoslovljen jedinstveni i zajednički nam Božić!








All the contents on this site are copyrighted ©.