Sveti Otac predvodio Svetu Misu u crkvi posvećenoj Presvetom Imenu Isusovu

Ne imati drugo ime u životu, ništa ne činiti ako nije tijesno povezano s Kristom – s tom je željom papa Franjo zaključio propovijed na Svetoj Misi, na blagdan Presvetoga Imena Isusova, koju je prije podne predvodio u isusovačkoj rimskoj crkvi, posvećenoj Isusovu imenu. U propovijedi je Sveti Otac govorio o prvom svećeniku Družbe Isusove, o Petru Fabru, uzoru svećeničke svetosti, koji je 17. prosinca 2013. godine proglašen svetim.
„Ispražnjeni, jer su puni Boga. Nemirni su jer Boga neumorno traže. Odvažni, jer su sposobni za vjeru koja na veliko sniva, kao što su Božji snovi. U konačnici, vječno se propinju da na zemlji budu drugi Krist. A drukčiji i ne mogu biti ljudi koje je sveti Ignacije Loyolski okupio i okuplja u Družbi, koja nosi Isusovo ime. Papa je govorio o karizmi Petra Fabra, uvijek aktualnoga subrata, koji se odlikovao duhovnim i apostolskim vrlinama, po kojima je isusovac vjeran svojem pozivu, polazeći od srca, praznoga i ispražnjenog iz ljubavi, kao što je bilo Kristovo srce – rekao je Sveti Otac.
Pozvani smo na ovo snižavanje: da se ispraznimo;da se ne usredotočujemo na sebe, jer su Isus i Crkva središte Družbe. A Bog je uvijek veći, uvijek nas iznenađuje. A ako 'Bog iznenađenja' nije u središtu, onda je Družba dezorijentirana. Stoga, biti isusovac znači biti osoba nezavršene, otvorene misli, jer uvijek razmišlja gledajući obzor sve veće slave Boga, koji nas stalno iznenađuje. A to je nemir našeg bezdana, sveti i lijepi nemir – istaknuo je papa Franjo.
Koliki je naš nemir? Isusovac se ima pitati je li u sebi sačuvao nemir traženja ili je zakržljao? Članovi Družbe zapravo nemaju alternativu: Boga treba tražiti da ga se nađe, ili ga naći da ga se nadalje i uvijek nanovo traži. Jedino taj nemir umiruje srce isusovca, a to je ujedno i apostolski nemir, stoga nas naviještanje, odvažno evangeliziranje ne smije umarati. Taj nas nemir pripravlja za primanje dara apostolske plodnosti. Bez njega smo sterilni – objasnio je Papa dodajući da je taj nemir resio svetoga Petra Fabra.
Bio je čovjek neograničenih želja, nemiran duh, uvijek „nezadovoljan“, nošen ispravnim duhom koji potiče na djelovanje. Imamo li mi velika viđenja i polet? Jesmo li odvažni? Leti li visoko naš san? Izgaramo li od revnosti? Ili smo osrednji i zadovoljavamo se sa svojim apostolskim programom zgotovljenim u laboratoriju? Uvijek imajmo na umu: snaga Crkve nije u njoj samoj i u njezinoj organizacijskoj sposobnosti, nego se krije u Božjim dubinama – upozorio je Sveti Otac.
Govoreći o životu svetoga Petra Fabra, rekao je da je cijeli život utrošio da stekne „familijarnost s Bogom“; da njegovo srce bude presađeno u srce Isusovo. S tim je osjećajem. s kršćanskim oružjem blagosti, postao tvorac dijaloga u Europi, podijeljenoj Luterovom reformom.
Dolazi mi na um napast koju mnogi imaju, a koju možda i mi možemo imati: da se naviještanje Evanđelja poveže s inkvizicijskim batinanjem, s osudom. Ne! Evanđelje se naviješta blagošću, bratstvom i ljubavlju! – kazao je Papa te pozvao isusovce da se ugledaju u prvog svećenika Družbe Isusove, brata Petra, koji je pod utjecajem „Kristove privlačnosti“ činio prave pravcate „apostolske ludosti“.
Mi smo slabi, grješnici smo, ali se u Družbi u Isusovu imenu želimo boriti pod stijegom Križa. Egoisti smo, ali ipak želimo živjeti životom koji uznemiruju velike želje. Obnovimo dakle svoju žrtvu Vječnom Gospodinu svemira, da s pomoću njegove slavne Majke možemo letjeti, željeti i živjeti osjećaje Krista koji je ispraznio sebe samoga – potaknuo je Sveti Otac.