Prije deset godina u Burundiju ubijen apostolski nuncij M. Courtney

U nedjelju, 29. prosinca, navršilo se 10 godina od preminuća nadbiskupa Michaela Aidena Courtneya, apostolskoga nuncija u Burundiju, ubijenoga vatrenim oružjem 29. prosinca 2003. godine, u blizini glavnoga grada Bujumbure. Razlozi i počinitelji tog zločina još su uvijek nepoznati. Početkom trećega tisućljeća ta je zemlja bila u tranziciji, nakon krvavoga građanskog rata i teškoga etničkog suživota između plemena Hutu i Tutsi. Pokušaje pomirenja poticala je, među ostalima, i Zajednica svetoga Egidija. Jedan od njezinih članova, don Angelo Romano, danas rektor rimske bazilike Svetoga Bartolomeja na Tiberskom otoku, spomenuo se u razgovoru za našu radijsku postaju nadbiskupa Courtneya, i Burundija tih godina.
Te je godine, 2003., Burundi pokušavao izići iz građanskoga rata koji je bio započeo 10 godina ranije, 1993. – rekao je don Romano. U listopadu 1993. godine je, naime, ubijen prvi, demokratski izabran, predsjednik te zemlje, Melchior Ndadaye, nakon čega se razbuktao rat koji je bio i politički i etnički. Godine 2003., nakon brojnih pregovora i sporazuma, rat se bližio kraju, ali, kako se često događa, upravo se u završnim akcijama nekog sukoba događaju najveća krvoprolića. Nažalost, nadbiskup je Courtney bio žrtva jednoga napada upravo u tom završnom dijelu. Međutim, njegovo je preminuće vrlo znakovito jer je on, poput brojnih svećenikâ, biskupâ i misionarâ, na neki način znak blizine Katoličke Crkve s pučanstvom, koje je strašno trpjelo tijekom tog sukoba – primijetio je don Romano.
Napomenuvši da okolnosti nuncijeva preminuća još uvijek nisu jasne, nego da se zna samo da je, dok je bio na putu, njegov automobil bio napadnut, don Romano je istaknuo kako je samo jedna stvar sigurna: nuncij je ubijen jer se zalagao za mir; bio je, naime, ranjiva osoba budući da je obilazio cijelu zemlju. Dužnost je nuncija u Burundiju shvatio vrlo ozbiljno i odgovorno; posjećivao je biskupije i mnoge krajeve Burundija, izlažući se tako opasnostima. Zbog toga nema sumnje da je njegova smrt isto tako dar toj zemlji, jer se njegov prinos miru temelji na činjenici da nije pobjegao od opasnosti, nego je, naprotiv, ostao uz narod – rekao je don Romano.
Podsjetivši potom da je zbog neumornoga govora nadbiskupa Courtneya o uzajamnoj ljubavi, kršćanskom pomirenju, te skladu i jedinstvu među ljudima, Burundijska biskupska konferencija 29. prosinca proglasila posebnim Danom molitve za mir i pomirenje u zemlji, don Romano je primijetio da se vidi da je i ta zemlja znala pronaći svoj put prema miru.
Nedvojbeno postoje brojni problemi, - dodao je - ali danas u Parlamentu sjede oni koji su nekada bili neprijatelji i koji su međusobno ratovali. To je zemlja koja treba pronaći svoj sklad, i mislim da ga polako pronalazi zahvaljujući također žrtvama, kao što je bio nuncij Courtney. Njegov je primjer – dodao je don Romano – primjer osobe koja je strašnoj logici etničke mržnje suprotstavila pravo kršćansko svjedočanstvo. Isticanju mržnje, kojega je doista bilo tijekom sukoba, nadbiskup se Courtney – s Katoličkom Crkvom – suprotstavio propovijedanjem pomirenja i mira…