Afrika između starih i novih kriza

Srednjoafrička Republika i Južni Sudan, dvije su afričke države koje su na kraju ove godine došle u prvi plan medijskih izvještaja. U Srednjoafričkoj Republici već mjesecima vladaju neredi, dok je u Južnom Sudanu u prosincu izbio sukob među suparničkim etničkim skupinama. Međutim, ne mogu se zaboraviti ni teške prilike u kojima se već godinama nalaze Demokaratska Republika Kongo i Somalija.
Govoreći u razgovoru za našu radijsku postaju o brojnim krizama na afričkom kontinentu, Massimo Alberizzi, nekadašnji dopisnik talijanskoga dnevnika 'Corriere della Sera' iz Afrike, i urednik web stranice , napomenuo je da najteže krize vladaju u Srednjoafričkoj Republici i u Južnom Sudanu, a iza svih se nalaze vrlo veliki gospodarski interesi. Južni je Sudan bogat naftom, koja se neprestano crpi; a u Srednjoafričkoj pak Republici ima različitih minerala, iako je i tamo velika potraga za naftom. Sve su to susjedna područja pa je moguće da postoje podzemne platforme – kazao je Massimo Alberizzi te dodao da su one zapravo već otkrivene, iako nisu iskorištene.
Spomenuvši potom druga krizna područja, Alberizzi je napomenuo da je i u Maliju, posebice od početka ove godine, bilo sukoba s islamskim skupinama, potom je uslijedila francuska intervencija, a onda i izbori. U Kongu je pak stanje kronično, i to posebno u cijelom istočnom dijelu zemlje. U Srednjoafričkoj je Republici, osim toga, veliki problem Vojska gospodnjeg otpora, koja se proširila također u Kongu i u Ugandi, pa sve do sudanskoga dijela Darfura. Sve su to područja u kojima je stanje, nažalost, kronično – primijetio je Alberizzi.
U Nigeriji je pak nasilje, na sjeveru zemlje vjerskoga obilježja, a na jugu, gdje ima nafte, gospodarskoga. Osim toga, ponovno je došlo do napetosti između Eritreje i Etiopije, a nemojmo zaboraviti ni Somaliju, koja izgleda kao da se oporavlja, ali je zapravo i dalje puna nasilja.
Na novinarovu primjedbu da se, što se tiče gospodarstva, na makroekonomskom planu kontinent prilično dobro snalazi, ali da u konačnici ljudi ne žive bolje, Alberizzi je istaknuo da je u tijeku kineska invazija, te da na tom kontinentu Kineza ima posvuda. Trgovinom, a i uvozom, vladaju Kinezi. Pa čak i velike infrastrukture, kao što su ceste i mostovi, kineske su – primijetio je stručnjak te dodao da rezultat gospodarskog rasta ima vrlo veliku vrijednost, iako do ljudi, zapravo, ne stignu ni mrvice. Žive na isti način kao prije. Ako i postoje ceste i autoceste, narod se, naime, njima ne može služiti. Naravno, trgovina je sve brža, ali pučanstvo je i dalje vrlo siromašno, i nema koristi od takvoga gospodarskog rasta – istaknuo je Massimo Alberizzi.