Razgovor s generalnim postulatorom Družbe Isusove o novom svecu Katoličke crkve

U utorak, 17. prosinca, Sveti je Otac skraćenim postupkom, svetim proglasio, Petra Fabra, prvoga svećenika Družbe Isusove i sudruga Svetog Ignacija Lojolskoga. Riječ je o takozvanoj ekvipolentnoj kanonizaciji, kojom je papa Franjo, Sveca dispenzirao od čuda, koje se inače i već odavno očekuje te njegovo štovanje proširio na cijelu Crkvu. Prigodom ovoga događaja, razgovarali smo s patrom Antonom Witwerom, generalnim postulatorom Družbe Isusove, u Rimu. Poslušajte što nam je rekao…

Pater Witwer, tko je bio Petar Faber?

Pater Faber je rođen 1506. godine u selu Villaret, u pokrajini Savoja. Iz siromašne obitelji, ali uz pomoć svojih stričeva, koji su bili svećenici, uspijeva primiti odgovarajući odgoj, a nešto kasnije i započeti studij u Parizu, gdje je i susreo Ignacija Loyolskoga, što je – možemo reći – bilo odlučujuće za ostatak njegova života. Od Sv. Ignacija je primio svoju duhovnu formaciju, ali kako je dosta intenzivno i dugo trpio od skrupula, znao je i Svetog Ignacija, dovesti u kušnju, što je poslije Sv. Ignacija potaknulo da, u knjižicu DV-i, umetne odjeljak o skrupulama.
Kasnije je, u Družbi bio stalno u poslušnosti i poslanju za druge: bilo za papu, bilo za generala; bilo za portugalskoga i španjolskoga kralja i vjerojatno je zbog toga ogromnoga napora i bezbrojnih putovanja koja je poduzimao, umro u dobi od 40 godina, 1. kolovoza 1546. godine.
Petar Faber je, izvan Družbe Isusove, bio gotovo nepoznat – zašto?
Istina je , ali samo za nas ovdje. Međutim, u pokrajini Savoja, u biskupiji ANESI, on nije samo poznat nego i štovan. Budući da se izvan biskupije ili izvan Družbe nije mnogo govorilo o njemu, ostao je skriven.
Ipak, ova je kanonizacija uslijedila prilično kasno; prošlo je dosta vremena od kada je Petar Faber živio; zbog čega je prošlo toliko vremena?
Prvi veliki štovatelje Sv. Petra Fabra, bio je Sveti Franjo Saleški koji je već početkom 17. stoljeća, htio za nj pokrenuti proces, što je učinio njegov brat, biskup Ženeve.
Iz različitih je razloga ovaj postupak stalno odgađan i nije zaključen prije ukidanja Družbe, i samo nakon ponovne njezine obnove i ustanove, postupak je ponovno nastavljen te je došao do beatifikacije. Stalno smo iščekivali jedno čudo, po njegovu zagovoru. Budući da toga nije došlo, postupak nije mogao napredovati. To se moglo ostvariti jedino posebnim i eksplicitnim zahtjevom Svetoga Oca, koji je posebice zbog osobnog štovanja prema Petru Fabru, htio ga dispenzirati od čuda i štovanje blaženika, koje je ograničeno uvijek na, biskupiju ili na Družbu Isusovu, proširiti na cijelu Crkvu.
Sveti Otac toliko cijeni Petra Fabra da ga u svojemu nedavnom intervjuu naziva: reformiranim svećenikom; što to zapravo znači?
Isusovce su u počecima tako nazivali – ne dakle samo Petra Fabra. Odlučujuće je bilo to što su svoje svećeništvo živjeli u velikom siromaštvu i kao takvi, stavili su se na raspolaganje cijeloj Crkvi. To je bila u ono vrijeme novost – živjeti svećeništvo uistinu na službu narodu, bez ikakve naknade. To je kasnije ostalo u Družbinoj duhovnosti, da se za sve pastoralne aktivnosti ne traži ništa zauzvrat.
No, zašto se ovaj naslov posebno odnosi na njega? Petar Faber je bio prvi svećenik Družbe Isusove, zaređen 1534. godine. On je slavio Misu tijekom koje su Ignacije i prvi drugovi, položili svoje prve zavjete na Mont Martru, 15. kolovoza iste godine. Petar Faber je, nakon Ignacijevog odlaska u Španjolsku, a prije odlaska u Veneciju, s namjerom da otputuje u Svetu zemlju, bio odgovoran za spomenutu skupinu, te je istima bio i duhovni otac…. Utjecaj njegova načina življenja svećeništva, na ostale drugove, koji su zaređeni tek 1537. god., u Veneciji, bio je ogroman. Dakle, s obzirom na svećeništvo, bio je najvažniji za Družbu.
Sveti Petar Faber je mnogo putovao; dolazio je u dodir s crkvenim zbiljama, međusobno veoma različitima; po čemu se on razlikuje u svim tim teškim situacijama?
Pa oduvijek je bio čovjek mira i pomirenja. On Reformu nije vidio kao napad na Crkvu, ali je trpio zbog nezahvalnosti onih koji su vjernici. Govorio je: Ono što mi trebamo činiti jest – naviještati Evanđelje i vjeru u Isusa Krista! Bio je uvjeren da vjerodostojan navještaj vjere u Isusa Krista, može gotovo u potpunosti poništiti sve podjele među katolicima i protestantima odnosno Reformistima.
Čini se upravo primjerenim stavom za naše vrijeme, zar ne?
Istina je. To se zapravo nalazi i u Bibliji; u poslanici Efežanima, na primjer. Isus je dokidao sve podjele kako ne bi više bili Židovi, Grci, pogani – nego kako bi svi bili jedno u Isusu Kristu. Naviještanje je Krista važno i za nas danas; tako da, što više postajemo kršćanima, to više jedinstvo među nama postaje zbilja.
Što ovaj Svetac, nama katolicima danas poručuje?
Ne bih ovdje govorio samo o katolicima, jer Petar je Faber poznat po svome Memorijalu, a to nije ništa drugo, nego svjedočanstvo o osobi, koja je ispit savjesti shvatila zaozbiljno; što će reći: gledajući svakodnevicu očima vjere. Tako je postao i majstor duhovnoga razlučivanja, što u stvari i jest njegov najveći prinos Crkvi. Utoliko, od njega možemo učiti – gledati našu stvarnost očima vjere; očima Isusa Krista.
Dakle, Sveti Petar Faber je, da tako kažemo, kao Svetac ili zaštitnik savjesti?
Da, zaista bi se nekako tako moglo reći: Zaštitnik ispita savjesti, na što smo svi pozvani…