Ograničenja prizivu na savjest u novom Kodeksu medicinske etike i deontologije – bila
je tema rasprave održane 26. studenoga u Biomedicinskom campusu u Rimu, na kojoj je,
među ostalima, sudjelovao biskup Lorenzo Leuzzi, liječnik i rimski pomoćni biskup,
te Riccardo di Segni, liječnik i glavni rabin rimske Židovske zajednice. Taj problem,
u vezi s kojim je vrlo važno pokrenuti javno mnijenje, mogao bi obilježiti budućnost
medicine, ali veliki ga mediji ne primjećuju. U tijeku je, naime, revizija Kodeksa
medicinske deontologije, koji će biti objavljen 2014. godine. Ali, nacrt reforme koji
je u optjecaju, vrlo je zabrinjavajući. U središtu je pozornosti posebno članak br.
22 koji bi, ako bude promijenjen, ograničio pravo liječnika na priziv savjesti – kako
je objasnio Renato Caviglia, liječnik i dopredsjednik talijanskoga ogranka Židovske
liječničke udruge. Promjenom je predviđeno ukidanje mogućnosti izbora između znanosti
i savjesti, uz nametanje potpunoga pridržavanja smjernicâ međunarodnih znanstvenih
društava, i ropsko nasljedovanje nauka znanstvene etike i tehnologije. Teži se tomu
da se liječnika stavi u okvir, ostavljajući mu vrlo malo slobode za izbor – istaknuo
je Caviglia. Liječnik u znanosti svakako, ali i u savjesti – istaknuo je pak msgr.
Andrea Manto, ravnatelj Nacionalnoga ureda za dušobrižništvo zdravstva Talijanske
biskupske konferencije, te objasnio – S vidika ljudskoga, s vidika smisla njegova
djelovanja, i u poštovanju dostojanstva osobe, pozvan je intervenirati preuzimajući
brigu, a ne ispunjavajući volju pacijenta, gotovo kao da je uvijek samo 'stručnjak'
za zdravlje. Među pobudama koje potiču na reformu kodeksa ima i onih gospodarskih,
ali i drugih. Normativni se instrumenti, naime, malo pomalo otvaraju zamisli o krivo
shvaćenoj slobodi, i nesigurnoj savjesti, gdje određeni subjektivizam i individualizam
na kraju postaju šteta, i to ne samo za savjest liječnika, nego zapravo i za dobro
pacijenta – istaknuo je msgr. Manto. U raspravi su sudjelovali i predstavnici židovske
zajednice jer priziv savjesti nije samo katoličko pitanje. To pitanje nema vjeroispovjedno
obilježje – napomenuo je msgr. Manto te dodao da o tomu valja razmišljati, i to polazeći
od židovsko-kršćanske tradicije. Mislim da na taj način možemo uistinu u potpunosti
istaknuti vrijednost života i dostojanstva osobe, koje su često u opasnosti upravo
zbog toga što se obećava beskonačna sloboda, koja je prividna, kao i mogućnost ozdravljenja
ili neke stručne intervencije čudesnoga obilježja, ili čak sposobnost za izbjegavanje
svakog trpljenja i svake vrste muke, koje se, naprotiv, mogu razumjeti i živjeti –
upravo stoga što su neizbježne – samo u istinskom ljudskom odnosu i u najdubljem viđenju
odnosa između liječnika i pacijenta – istaknuo je msgr. Manto.