Referendum za - pripremio i govori Marito Mihovil Letica

Da će unatoč svim podmetanjima i napadima referendumska inicijativa izboriti demokratsku pobjedu i zašto ta pobjeda treba biti proslavljena u duhu kršćanskog univerzalnog čovjekoljublja a sve na veću slavu Božju – govori Marito Mihovil Letica.
Vladajući političari, skupa s podložnim svojim medijima, ne će moći pokolebati vjerodostojni i ustavotvorni glas naroda, ne će mu zapriječiti uvjerljivu pobjedu na referendumu. Unatoč tomu što u ozloglašavanju ove demokratske inicijative ne biraju sredstva niti odvaguju riječi. Tako su među inim izgovorili ili napisali: »prljavi pokret«, »homofobna sekta«, »loši ljudi koji bi naudili bližnjemu«, »desničari«, »fašisti«, »klerofašisti«, »nacisti«, »antisemiti«... Nàvedeni su izrazi po sadržaju klevetničke diskvalifikacije a po stilu se zatječu ispod razine uljuđenog javnog diskursa, posve nepripadni civilnom društvu. K tomu su njihove optužbe za diskriminaciju i nametanje većinske volje zapravo puke dezinformacije ili pak irelevantne poluistine.
Treba jasno i bez ikakva krzmanja kazati: Da, ovaj je referendum najčistiji primjer gdje većina nameće svoju volju manjini! Ali, nije li takav svaki referendum!? Štoviše, u tomu i jest sukus čitave demokracije, bilo neposredne bilo zastupničke, mogućnost njezine provedivosti: većina dobivenih glasova legitimira određenu političku poziciju da nametne svoj program (svjetonazorski, etički, ekološki, gospodarski itd.) manjinskim političkim opcijama odnosno njihovim biračima. Važno je pritom da se ne povređuju demokratski standardi i ne ugrožavaju ljudska prava. A ovim će referendumom demokracija štoviše biti unaprijeđena. To samo po sebi podrazumijeva da nikome ne će biti uskraćeno bilo koje ljudsko pravo.
Usprkos tomu, u nesmiljenim i nerijetko histeričnim napadima koje poduzimaju Vlada, svi državni mediji i mnogi komercijalni – posve je zapostavljeno ono što je u ovom slučaju najmjerodavnije, a to je mišljenje struke; pravne doktrine i pravne prakse. Kako je moguće da nevažnom postaje činjenica što stručnjaci obiteljskog prava i ustavni sudci ne vide ničega protuzakonitog i protuustavnog u pravnoj formulaciji da je brak životna zajednica žene i muškarca? Zašto se uporno prešućuje činjenica kako je Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu presudio dva puta u zadnje tri godine da takozvani »homoseksualni brak« nije ljudsko pravo? Nadalje, jedva se može čuti da nije malen broj državâ u Europi i svijetu koje već imaju u ustavu definiciju braka kao zajednice muškarca i žene. Zašto naši vladajući političari i novinari državnih medija – uz časne i rijetke iznimke među potonjima – sve to prešućuju? Zašto nisu kazali kako referendum o ustavnoj definiciji braka kao zajednice muškarca i žene očekuje najvjerojatnije već 2014. i Švicarce, ali s tom razlikom što su – za razliku od našeg slučaja – njihove institucije, Federalno vijeće i Federalna skupština, stali uz referendumsku inicijativu smatrajući je najboljim načinom da se dozna demokratska volja naroda glede tog iznimno važna pitanja? K tomu, zbog čega naši vladajući političari i njihovi mediji nisu objektivno i nepristrano spomenuli da primjerice i Japan ima unutar Ustava, u čl. 24, definiciju braka kao zajednice oba spola, gdjeno se izrijekom kaže »muž i žena«?
Valja nam se retorički i ujedno ironijski zapitati: Jesu li Švicarska i Japan nedemokratske i zaostale zemlje u kojima se gaze ljudska prava? No, po svemu sudeći, vladajuća oligarhija u Hrvatskoj manje je upućena u japansku demokraciju nego (ostanimo na prostorima daleke Azije) u sjevernokorejsko političko jednoumlje, gdje se narodu nameće mišljenje, uskraćuju mu se informacije, zastrašuje ga se da bi bio u neznanju i podložnosti. Nažalost, Hrvatska je zemlja gdje prva potpredsjednica Vlade, k tomu i predsjednica stranke koja se uznosito predstavlja liberalnim demokratima, glasačima poručuje »Što god mislili – glasajte protiv!«, osporavajući im tako Ustavom i zakonima zajamčeno demokratsko pravo na političko uvjerenje, na slobodu izbora i slobodu savjesti. Jer, kako se samo usuđuju misliti drukčije? Tipični je to primjer kad tobožnjim liberalima padaju maske i pokazuje se njihovo autoritarno lice. Naime, poticati nekoga da zanemari normativnost i svetost svoje savjesti – za koju primjerice Sokrat reče da je »ʹdaimōnʹ koji čovjeka potiče na dobro«, a Martin Heidegger da je »zov brige« – znači ništa manje doli činiti najradikalnije nasilje nad osobom, njenom slobodom i njenim dostojanstvom.
A upravo se samozvani liberali i tobožnji socijaldemokrati pokazaše pokretačima inscenacijskog pritiska medijskog sustava na građane. Kod medijskog praćenja referendumske inicijative »U ime obitelji«, vladajuće su elite zajedno sa svojom novinarskom služničadi prekršile i dokinule sve tri funkcije javne političke komunikacije, kako ih određuje njemački sociolog Friedhelm Neidhardt: funkciju transparentnosti, funkciju vrednovanja i funkciju orijentacije. Jer sve su htjeli zastrti velovima diskreditiranja, zaglušiti optužbama i uvredama, podložiti diktaturi relativizma, onemogućiti građane da se informirano orijentiraju u političkom pluralizmu mišljenja.
Čak nisu prezali ni krivotvoriti riječi pape Franje te ih licemjerno okrenuti protiv svojih neistomišljenika, a ustvari Papinih istomišljenika. Podsjetimo se: papa je Franjo glede homoseksualnosti odgovorio novinarima sljedeće: »Ako je netko homoseksualac i traži Boga te ima dobru volju, tko sam ja da mu sudim. Katekizam Katoličke crkve to veoma dobro objašnjava. Homoseksualno usmjerenje nije grijeh, ali homoseksualni odnosi jesu. Te osobe ne smiju biti marginalizirane zbog svoga usmjerenja i moraju biti integrirane u društvo.« Papa se poziva na Katekizam, što znači da nije rekao ništa novo ni revolucionarno. Slično je prije dva tisućljeća kazao i Bogočovjek Isukrst, Učitelj naš, kad nije osudio preljubnicu, grješnicu, ali joj je dobrohotno napomenuo da njezin je čin grijeh koji neka ne ponavlja: »Ni ja te ne osuđujem. Idi i od sada više nemoj griješiti!« (Iv 8,11). Samo u tom svjetlu, smislu i duhu valja tumačiti Papine riječi kada se zapitao tko je on da homoseksualcima sudi. Jer stajalište pape Franje o zaštiti braka jasno je i nepokolebljivo. On kaže:
»U povijesti se nikad nije tražilo da se homoseksualnim vezama dodijeli isti status kao braku. No sada se prvi put u povijesti takav odnos želi i zakonski izjednačiti s brakom, što smatram velikom pogreškom i antropološkim nazadovanjem. To nije samo vjersko pitanje, nego i antropološko. Ako je takva zajednica privatna, njome nitko nije ugrožen, pa tako ni društvo. No ako se ona izjednači s kategorijom braka i ako joj bude dopušteno posvajanje djece, možda će neka djeca biti ugrožena. Svaka osoba treba oca i majku, mušku i žensku figuru, koja će joj pomagati u oblikovanju njezina identiteta.«
Dakle, nitko se od protivnika referendumske inicijative »U ime obitelji« ne može istinoljubivo i vjerodostojno pozivati na Papino stajalište glede ovoga pitanja.
Mislim da je prije referenduma potrebno kazati i sljedeće: neka oni koji će zaokružiti »za« ne likuju što će pobjeda njihova odabira razočarati mnoge drukčijeg spolnog usmjerenja i svjetonazorskog opredjeljenja: oni su također djeca Božja, naša braća i naše sestre. A neka pobornici opcije »protiv« ne misle da se oni koji zaokružit će »za« time zalažu za nepravdu i nejednakost. Pravda podrazumijeva da se dade svakome što mu pripada. Budući da se ovdje pojmovno i pravno razlučuju stvari koje nisu jednake – stoga nije riječ o nepravdi, nego o ispravnom poštivanju ne samo hrvatskog i međunarodnog prava nego štoviše i naravnoga zakona i Boga; Stvoritelja i Zakonodavca, Logosa za kojega evanđelist Ivan napisa da je »Svjetlo istinsko, / koje prosvjetljuje svakog čovjeka« (Iv 1,9). Ako smo mi ljudi različiti, ako su jedni od nas »jedno«, a drugi »drugo«, neka nas to ne razdvaja, ne unosi razdore i zlu krv – nego neka nas spaja kao braću i sestre! Takvo se dobrohotno prihvaćanje drugog i drukčijeg očekuje pogotovo od nas kršćana. Budimo dakle izvršitelji zapovijedi ljubavi koju Krist nam je zadao i njome nas zadužio; a ta zapovijed, podsjetimo se, glasi: »Ljubite jedni druge; / kao što sam ja ljubio vas / tako i vi ljubite jedni druge. / Po ovom će svi znati da ste moji učenici: / ako budete imali ljubavi jedni za druge« (Iv 13,34-35). A ta ljubav dolazi »ne od krvi, / ni od volje tjelesne, / ni od volje muževlje, / nego – od Boga« (Iv 1,13).
Dragi slušatelji, s Evanđeljem u mislima iziđite na nedjeljni referendum. Vaše »za«, neka bude i na papiru i u vašim srcima samo »za«, nikako protiv bilo koga. I neka nam je svima sretno!
Zaključio bih pozivom gospođe Željke Markić, zaslužne inicijatorice ovog referenduma:
»Brak, zajednica žene i muškarca, osnova je obitelji, a obitelj je temelj ovog društva. I vi ste dio ovog društva, i vi ste odgovorni za ovo društvo. Zato, ne dajte se zastrašiti. Odmaknite se od stranačke pripadnosti i glasujte po svojoj savjesti. Nedjelja, 1.12., bit će festival demokracije: rado bismo da i vi u njemu sudjelujete.«