Hram je sveto mjesto u kojem nije toliko važan obred, nego klanjanje Gospodinu – glavna
je misao pape Franje iz današnje propovijedi za vrijeme Svete Mise, slavljene u Domu
Sveta Marta. Papa je također naglasio da je čovjek, ukoliko je hram Duha Svetoga,
pozvan u svojoj nutrini osluškivati Boga; tražiti oproštenje i nasljedovati ga. Hram
je kamena građevina u kojoj se narod, pred Bogom, skrbi o duši. No, sveti je Hram
i tijelo čovjeka pojedinca, u kojemu Bog govori, a srce osluškuje. Osvrtom na današnje
liturgijsko čitanje o Judi Makabejcu koji je ponovno posvetio ratovanjem razrušeni
Hram, papa Franjo je kazao da je Hram uporište zajednice i oslonac naroda Božjega,
kamo se odlazi iz različitih motiva, od kojih jedan nadvisuje sve ostale: Hram
je mjesto gdje zajednica odlazi moliti, slaviti Gospodina, zahvaljivati mu, a posebno
klanjati mu se – istaknuo je Papa – u Hramu se klanjamo Gospodinu. To je najvažnije
i vrijedi i onda kada je riječ o liturgijskim obredima: u jednom liturgijskom obredu,
što je najvažnije? – upitao je – Pjesme, otmjeni obredni čini, i tako redom..? – Najvažnije
je klanjanje: cijela okupljena zajednica gleda prema oltaru gdje se slavi žrtva i
gdje joj se klanja. Ali, ja vjerujem – u poniznosti to kažem – da smo možda mi kršćani
pomalo izgubili smisao za klanjanje te mislimo: idemo u hram i okupimo se kao braća
– što je lijepo i dobro – no, središte je tamo gdje je Bog; i mi se Bogu klanjamo
– objasnio je Papa. Sveti se Otac potom zapitao: „Jesu li naši hramovi mjesta klanjanja;
mjesta gdje klanjanje ima prednost? Isus „poslovnjake“ – trgovce – koji su Hram više
držali za mjesto trgovanja, nego klanjanja, izbacuje iz Hrama. No, osim toga, u vjerskom
životu postoji i jedan drugi „Hram“ i jedno drugo sveto mjesto. Sveti nam Pavao poručuje
da smo hramovi Duha Svetoga. Ja sam hram. Gospodinov je Duh u meni. Kaže nam i: „Ne
žalostite Duha Gospodnjega koji je u vama!“. Ovdje možda ne možemo govoriti o klanjanju
na isti način kao prije, ali na jedan drugi način da; naime, srce koje u sebi traži
Duha Gospodnjega i koje zna za Boga u sebi; da u sebi ima Duha Božjega – sluša ga
i slijedi. Svakako, nasljedovanje Boga pretpostavlja trajno čišćenje, jer smo grješnici
– naglasio je papa Franjo – te se čistimo molitvom, pokorom, Sakramentom pomirenja,
Euharistijom. I tako, u tim dvama hramovima – u onom materijalnom, koje je mjesto
klanjanja; te u onom duhovnomu; u meni, gdje boravi Duh Sveti – u njima, dakle, naše
ponašanje treba biti pobožnost klanjanja i osluškivanja; pobožnost koja moli i traži
oproštenje; koja Gospodina slavi. „Kada se govori o radosti Hrama, govori se da
je čitava zajednica u klanjanju, u molitvi, u zahvaljivanju i slavljenju. Ja, u molitvi
s Gospodinom, koji je u meni jer „hram“ sam ja sâm. Ja, u osluškivanju i u raspoloživosti.
Neka nam Gospodin udijeli da shvatimo istinski smisao Hrama, kako bismo i dalje napredovali
u poklonstvu i u osluškivanju Božje Riječi“ – kazao je na kraju Sveti Otac.