Narod koji ne poštuje djedove i bake, bez pamćenja je i bez budućnosti – istaknuo
je Sveti Otac u propovijedi na današnjoj Svetoj Misi u kapeli Doma Sveta Marta. Papa
je komentirao Prvo liturgijsko čitanje o starcu Eleazaru, koji je iz dosljednosti
svojoj vjeri u Boga, odabrao smrt, kako bi mladima ostavio svjedočanstvo ispravnosti. Odabire
smrt iako joj je, uz pomoć prijatelja, mogao umaći; da ne bi izdao Boga te da mladima
ne pokaže kako je u konačnici licemjerje isplativo, pa makar bila riječ i o nijekanju
vlastite vjere – sve je to zažeto u slučaju Eleazara, kojeg su pokušali prisiliti
da se odrekne vjere. On radije odabire mučeništvo, žrtvu vlastitog života, nego spas
po licemjerju. Ovaj se čovjek – primijetio je Papa – ne dvoumi pred izborom između
otpadništva i vjernosti; odbija prijetvornu religioznost. Dapače, umjesto da misli
na sebe, misli na mlade, na trag koji, njegov herojski čin, može ostaviti u njihovu
pamćenju – rekao je Papa. Dosljednost ovoga čovjeka, dosljednost njegove vjere,
ali i odgovornost da ostavi plemenito nasljeđe, pravu baštinu! Živimo u vremenu kada
starci ne maju značaja. Ružno je to tako reći, ali ih se odbacuje; nije li tako? Jer
„smetaju“. Stari nam ljudi donose povijest, donose nauk, prenose vjeru i ostavljaju
ih nama u nasljeđe. Oni su poput dobrog i ostarjelog vina; u sebi imaju to nešto čime
nam ostavljaju plemenitu baštinu – objasnio je papa Franjo. Papa se Franjo prisjetio
jedne priče koju je čuo kao dijete. U jednoj su obitelji živjeli otac, majka, djeca
i djed. Djed bi si, dok bi jeo juhu, uprljao lice. Ocu je bilo neugodno… rekne djeci
zašto se djed tako ponaša, te kupi jedan stolić za kojim bi njegov otac ubuduće imao
jesti. Jednoga dana kad se otac djece vraćao kući, zatekne sina kako se igra s drvetom.
Što radiš? – upitao je dječaka. – Jedan stolić, odgovorio je dječak… - A zašto? –
Za tebe tata; kad ostariš kao i djed… Papa je rekao da mu je ta priča u životu
koristila. „Djedovi su blago“. Poslanica Hebrejima veli: „Sjećajte se svojih glavara,
koji su vam propovijedali i navješćivali Riječ Božju. Promatrajući kraj njihova života,
nasljedujte njihovu vjeru“. Sjećanje na naše pretke vodi nas njihovu nasljedovanju
u vjeri. Uistinu, starost je često pomalo ružna, zar ne? Zbog bolesti i svega ostaloga,
ali mudrost koju posjeduju naši djedovi jest naslijeđe koje bismo trebali prihvatiti.
Ako se neki narod ne skrbi o djedovima, ako ih ne poštuje, onda nema budućnosti, jer
nema sjećanja, izgubio je pamćenje – kazao je Papa. Koristilo bi nam misliti na
brojne starce i starice u staračkim domovima, ali i na mnoge koje su – ružno je to
reći, ali recimo – njihovi napustili. Oni su blago našega društva. Molimo za svoje
djedove i bake, koji su često igrali herojsku ulogu u prenošenju vjere u vrijeme progona.
Kad otac i majka ne bi bili kod kuće ili kad bi imali čudne ideje, koje je onodobna
politika naučavala, djedovi su i bake prenosili vjeru. Četvrta Božja zapovijed: jedina
obećava nešto za uzvrat. To je zapovijed milosrđa. Biti milostiv sa svojim predcima.
Od svetih staraca i starica: Šimuna, Ane, Polikarpa i Eleazara – od brojnih svetih
staraca i starica, molimo danas milost; milost da bismo čuvali, slušali i poštovali
svoje pretke; svoje djedove i bake – zaključio je Sveti Otac.