Opća audijencija 13. studenoga 2013. god.

Na današnjoj općoj audijenciji na Trgu Svetoga Petra Sveti je Otac u katehezi govorio o članku iz Vjerovanja: „Ispovijedam jedno krštenje za oproštenje grijeha.“ Ovo je jedino izravno u Vjerovanju prizivanje na sakrament krštenja. Uistinu, krštenje su 'vrata' vjere kršćanskoga života. Uskrsli je Isus apostolima dao zapovijed: „Idite po svem svijetu i svakom stvorenju naviještajte Evanđelje! Tko bude vjerovao i pokrstio se, spasit će se“ (Mk 16,15-16). Crkveno je dakle poslanje naviještati Evanđelje i po sakramentu krštenja opraštati grijehe – kazao je Papa te istaknuo da se članak može podijeliti u tri dijela: „ispovijedam; „jedno krštenje“; i „za oproštenje grijeha.“
Tumačeći riječ 'ispovijedam', Papa je rekao da ona označava važnost krštenja. Izgovarajući tu riječ, potvrđujemo svoj pravi identitet djece Božje. Krštenje je u izvjesnom smislu osobna iskaznica kršćanina, njegov „rodni list“. To je i „rodni list“ Crkve – dodao je Sveti Otac, te priupitao sjećali se netko kada je kršten; svojega drugog rođendana? jer se tada rađamo u Crkvi. Kada dođete kući pitajte svoje kada ste kršteni kako biste zahvalili Bogu jer nam je krštenjem otvorio vrata svoje Crkve – potaknuo je papa Franjo.
Krštenje je ujedno povezano s vjerom u oproštenje grijeha. Sakrament pokore ili pomirenja zapravo je drugo krštenje, koje upućuje na prvo da ga učvrsti i obnovi. Krštenje je u tom smislu početak puta prema Bogu, koji traje cijeli život, put obraćenja koji sakrament pokore trajno podupire – rekao je papa Franjo nastavljajući spontano govoriti.
Zamislimo se nad ovim: Kada ispovijedamo svoje slabosti i grijehe, tražimo od Isusa oproštenje; ali idemo li oproštenjem obnoviti svoje krštenje?, e to je vrlo lijepo. Ispovijed dakle nije neko mučenje, nego proslava krštenja. Ispovijed je za krštene, da bijelu haljinu svojega kršćanskog dostojanstva sačuvamo čistom – objasnio je Sveti Otac.
Govoreći pak o drugom dijelu članaka: „jedno krštenje“, rekao je da nas taj izraz podsjeća na izraz svetoga Pavla: „jedan Gospodin, jedna vjera, jedno krštenje“ (Ef 4,5). Riječ 'krštenje' doslovno znači 'uranjanje'; po sakramentu se zaista ostvaruje duhovno uranjanje – u što? U bazen? Ne, nego u Kristovu smrt. Krštenje je dakle duhovno uranjanje u Kristovu smrt, iz koje s Njim kao novo stvorenje uskršavamo (usp. Rim 6,4).
Riječ je dakle o ponovnom rađanju i prosvjetljenju. Ponovno rađanje, jer se rađamo u vodi i Duhu Svetomu, bez kojega nitko ne može ući u nebesko kraljevstvo (usp. Iv 3,5). Po krštenju se ostvaruje prosvjetljenje, jer se osoba ispunja Kristovom milošću, „pravim svjetlom koje prosvjetljava svakog čovjeka“ (Iv 1,9). Stoga se roditeljima tijekom krsnog obreda daje upaljena svijeća, kao znak toga prosvjetljenja. Krštenje nas iznutra osvjetljava Kristovim svjetlom, temeljem toga dara kršćanin je pozvan da bude svjetlo, svjetlo primljene vjere, svjetlo za braću, posebice za one koji su u tmini, koji ne vide svjetlo na obzoru svojega života – objasnio je Sveti Otac.
Pitajući što je za nas krštenje: minuli čin ili živa sadašnja stvarnost te osjećamo li snagu koju nam Krist po svojoj krvi i uskrsnuću daje u krštenju? Papa je potaknuo na razmišljanje o krsnoj milosti kako bismo bili svjetlo za sve ljude.
Na posljetku se Sveti Otac osvrnuo na treći dio članka: „za oproštenje grijeha“. U sakramentu krštenja otpušteni su svi grijesi; onaj istočni i svi osobni grijesi, također i kazne za grijeh. Krštenjem se otvaraju vrata novom životu, koji je neopterećen negativnom prošlošću, nego je urešen ljepotom i dobrotom Nebeskoga kraljevstva. Riječ je o moćnom spasonosnom zahvatu Božjega milosrđa u naš život. Taj nas spasonosni zahvat ne lišava naših slabosti – svi smo slabi i svi smo grješnici – niti nas oslobađa odgovornosti da tražimo oproštenje svaki put kad sagriješimo – objasnio je Sveti Otac.
Ovo je lijepo: više se puta ne mogu krstiti, ali se mogu ispovjediti, a kad idem na ispovijed obnavljam krsnu milost, kao da se ponovo krstim. Gospodin je Isus toliko dobar da se nikad ne umara praštajući nama. Ne zaboravite da nam krštenje otvara vrata Crkve. A kad zbog naših slabosti i naših grijeha nisu sasvim otvorena, Ispovijed ih ponovo otvara, jer to je poput drugoga krštenja sve nam se prašta i prosvjetljuje nas Kristovo svjetlo – zaključio je Sveti Otac.
Istinska se bitka vodi za život, a ne za smrt – kazao je Sveti Otac na svršetku opće audijencije misleći na tragični atentat u Damasku, u kojem je poginulo dvoje djece te na filipinsku tragediju.
Molim, neka se nikada više ne ponove te tragedije. Žarko molimo! Ovih dana molimo i ujedinjujemo snage da pomognemo svojoj braći i sestrama na Filipinima, nastradalima u silnom tajfunu. Ovo su prave bitke koje treba voditi. Za život! Nikada za smrt! – upozorio je Papa Franjo.