Tko se ne kaje i pretvara se da je kršćanin ili kršćanka, nanosi Crkvi veliko zlo
– kazao je Sveti Otac, tijekom današnje propovijedi u Domu Sveta Marta. Svi si trebamo
reći da smo grješnici, ali trebamo također paziti da ne postanemo “pokvareni”. Onaj
tko je dobročinitelj Crkvi, pljačkajući državu, “nepravedan” je i vodi dvostruki život
– kazao je nadalje Papa. Isus se ne umara praštajući te nam savjetuje da činimo
isto tako! Kad Isus traži da oprostimo sedam puta dnevno, „povuci se iz sebe sama“.
Isus oprašta, ali u istom odlomku stoji: „Ali jao onome po kojemu (sablazni) dolaze…“.
Ne govori o grijehu – pojašnjava papa Franjo – nego o sablazni, što je nešto drugo.
„Je li s mlinskim kamenom o vratu strovaljen u more, korisnije bi mu bilo nego da
sablazni jednog od ovih malenih“. Pa, dobro, koja je onda razlika između grijeha i
sablazni? – upitao je Papa te na isto pitanje odmah i odgovorio: Razlika je u tome
što onaj koji griješi i kaje se; osjeća se slabim; osjeća se sinom Božjim, skruši
se i traži Isusovo spasenje. Čime, s druge strane, onaj koji je uzrok sablazni, sablažnjava?
Pa time, što se ne kaje; nastavlja griješiti, ali se pretvara da je kršćanin: vodi
dvostruki život, čime Crkvi nanosi veliku, veliku štetu – kazao je Sveti Otac te proslijedio:
„Ali ja sam dobročinitelj Crkve! Posežem rukom u džep i dajem za Crkvu“. – Ali, drugom
rukom pljačka državu; oduzima siromasima… krade. Nepravednik je i vodi dvostruki život. Takav
zaslužuje – to su Isusove, a ne moje riječi – da mu se oko vrata objesi mlinski kamen
i da se baci u more. Isus ovdje više ne spominje oproštenje. To je stoga što ta osoba
vara, a gdje je varanje, nema Duha Božjega. To je razlika između grješnika i onoga
po kojemu dolazi sablazan. Tko vodi dvostruki život pokvarenjak je – kazao je Papa.
Naprotiv, onaj koji griješi, a ne bi to htio, ali je slab; i koji ide Gospodinu i
traži oproštenje, jest onaj kojemu Gospodin hoće dobro i kojega prati i uz njega je. Svi
sebi trebamo priznati (reći) da smo grješnici; da svi smo takvi, ali pokvareni, nismo.
Pokvarenjak se nalazi u nekom stanju samodostatnosti; ne poznaje poniznost.
Isus je ovakvim pokvarenjacima predbacivao da su obijeljeni grobovi, koji izvana
izgledaju lijepi, a iznutra su puni kostiju i truleži. I kršćanin koji se time da
je kršćanin hvali, a ne provodi kršćanski život, jedan je od takvih pokvarenjaka.
Svi poznajemo ponekog u takvom stanju i koliko Crkvi nanose zla. Iskvareni kršćani,
iskvareni svećenici… Koliko li zla nanose Crkvi, ne živeći u duhu Evanđelja nego u
svjetovnome duhu! Sveti Pavao u svojoj Poslanici jasno poručuje Rimskim kršćanima:
„Ne suobličujte se ovomu svijetu. Svjetovnost nas usmjeruje prema dvostrukom životu“
– naglasio je Papa – život pokvarenjaka lakirana je trulež. Njima Isus nije kazao
grješnici, nego licemjeri. Gotovo da je lijepo biti grješnik – kazao
je Papa – nije li? „Pa, ako se i sedam puta ogriješi o tebe i sedam se puta obrati
tebi govoreći: 'Žao mi je' – oprosti mu!“ Tako se On odnosi prema grješnicima;
ne umara se praštati, naravno, uz uvjet da ne želimo voditi dvostruki život; da mu
se uputimo raskajani: 'Oprosti mi, Gospodine, grješnik sam'. – Ma, znam! Samo idi
naprijed; idi naprijed. Eto, kakav je Gospodin. Zamolimo danas od Duha Svetoga milost
da umaknemo svakoj varci; milost da nas prepozna kao grješnike – jer to jesmo; pokvareni
pak ne - kazao je na kraju propovijedi Sveti Otac.