Svi su kršćani pozvani da hode putem posvećenja, ne može se biti „napola kršćanin“
– istaknuo je papa Franjo u današnjoj propovijedi na svetoj Misi u kapeli Doma Sveta
Marta, dodajući da u kršćanskom životu postoji prije i poslije Isusa, da je Krist
u nama učinio 'drugo stvaranje' koje moramo usavršavati svojim životom. O stanju
prije i poslije krštenja govorio je Sveti Otac komentirajući¨ulomak iz Pavlove Poslanice
Rimljanima, koji govori o našem otkupljenju. Ono što je prije, sveti Pavao smatra
smećem, a ono što je poslije smatra novim stvaranjem i pokazuje nam put življenja
prema toj logici prije i poslije. U Kristu smo ponovo stvoreni. To što je Krist
učinio u nama jest novo stvaranje. Krv nas je Kristova ponovo stvorila. To je dakle
drugo stvaranje. Prije krštenja, naš život, naše tijelo, duša i naši običaji bili
na putu grijeha, na putu neopravdanosti, moramo se nakon novoga stvaranja trsiti da
hodimo na putu pravednosti, posvećivanja. Rabite ovu riječ: svetost. Svi smo kršteni:
u tom su trenutku u naše ime – jer smo bili djeca – naši roditelji učinili čin vjere:
„Vjerujem u Isusa Krista,“ koji nam je oprostio grijehe. Vjerujem u Isusa Krista –
objasnio je Sveti Otac. Vjeru u Isusa Krista moramo „ponovo prihvatiti“ i jačati
svojim načinom življenja. Živjeti kao kršćanin znači jačati vjeru u Krista, u ponovno
stvaranje, a s vjerom činiti i djela koja se rađaju iz vjere, djela posvećivanja.
Trebamo usavršavati posvećenje koje smo svi primili na krštenju – kazao je papa Franjo. Zaista,
slabi smo, često griješimo, nesavršeni smo... A to se zbiva na putu posvećivanja?
Korak naprijed, korak nazad. Život mi je takav, vjerujem u Isusa Krista, ali živim
kako mi je drago. Ne, to nije posvećivanje; tako se ne može! To je besmislica. Ali
ako kažeš: „Grješnik sam, slab,“ i uvijek ideš Gospodinu i kažeš mu: „Gospodine, ti
si jak, daj mi snage! Ti me možeš izliječiti“. Onda smo na pravom putu – objasnio
je Papa. Prije čina vjere, prije prihvaćanja Isusa Krista koji nas je svojom krvlju
ponovo stvorio – nastavio je Papa – bili smo na putu nepravednosti. Nakon prihvaćanja
Krista, krenuli smo putem pravednosti, ali taj put moramo ozbiljno shvatiti, činiti
djela pravednosti, jednostavna djela: štovati Boga: Bog je uvijek prvi! A potom činiti
to što nam savjetuje Isus: drugima pomagati. Tako je Isus činio u svom životu: djela
pravednosti, djela ponovnog stvaranja. Kad nahranimo gladnoga, u njemu obnavljamo
nadu, a tako je i s drugima. Ako prihvaćamo vjeru a ne živimo po vjeri, onda smo nesvjesni
kršćani – rekao je Sveti Otac.. Bez svijesti o stanju prije i poslije čina vjere
o čemu nam govori Sveti Pavao, naše kršćanstvo nikomu ne služi, licemjerno je. Nazivam
se kršćaninom, a živim kao poganin. Za takve se katkada veli da su 'napola kršćani'
jer ne shvaćaju ozbiljno svoju vjeru. Sveti smo, opravdani, posvećeni krvlju Kristovom,
valja prihvatiti to posvećenje i usavršavati ga, a ne ga neozbiljno shvaćati. Mlaki
kršćani vele i da i ne. Takvi su, kako su govorile naše majke, razvodnjeni kršćani
ili nešto slično. Oni se ponose patinom kršćanstva, patinom kateheze, ali pravo obraćenje
nije u tomu, nedostaje im uvjerenje svetoga Pavla: Sve sam ostavio i sve smatram smećem
samo da zadobijem Krista i da budem s Njim – istaknuo je Papa dodajući: Tako veli
sveti Pavao, a to treba biti i uvjerenje svakog kršćanina. Valja odstraniti sve ono
što nas udaljuje od Isusa Krista i učiniti sve novim: sve je novo u Kristu. Može se
to učiniti, učinio je to sveti Pavao i mnogi kršćani: ne samo sveci koje poznajemo,
nego i nepoznati, svi oni koji ozbiljno žive kršćansku vjeru. Danas se možemo upitati,
želimo li ozbiljno živjeti kršćanstvo, želimo li usavršavati svoje ponovno stvaranje?
Molimo svetoga Pavla da nam isprosi milost da budemo ozbiljni kršćani, da čvrsto vjerujemo
da smo posvećeni krvlju Isusa Krista – zaključio je Sveti Otac.