U propovijedi na današnjoj Svetoj Misi (22.10.) Papa govorio o poniranju u Božje otajstvo
Kontemplacija, blizina i obilje – tri su pojma na kojima je Sveti Otac oslonio svoju
današnju propovijed, na Misi održanoj u Domu Sveta Marta, ističući da je Božji izazov
uroniti se u život svakog od nas kako bi izliječio naše rane, baš onako kako je to,
za svoga zemaljskog života, činio Isus. Za poniranje u Božju tajnu inteligencija
nije dovoljna; potrebne su još Kontemplacija, bliskost i obilje – kazao je papa Franjo
– Kada nam Crkva želi nešto reći o Bogu; o toj Tajni, onda upotrijebi riječ: predivno.
Božja tajna jest nešto predivno – kazao je Sveti Otac. Božje otajstvo – ovo o kojem
piše Pavao – Otajstvo našeg otkupljenja i spasenja – spoznaje se jedino na koljenima,
u kontemplaciji, ne samo inteligencijom. Kad inteligencija želi objasniti neko otajstvo
– uvijek, baš uvijek, se izludi! Tako je bilo tijekom povijesti Crkve. Kontemplacija
uključuje: inteligenciju, srce, klečanje i molitvu – sve ovo zajedno – za ulazak u
Otajstvo. Kontemplacija je dakle prvi pojam koji bi nam mogao pomoći. Druga riječ
ili pojam je blizina – kazao je papa Franjo – Jedan čovjek je sagriješio, a jedan
(drugi) nas je otkupio. To je Bog koji je blizak nama i našoj povijesti. Od trenutka
kad je odabrao našeg Oca Abrahama, hodio je uza svoj narod, a to se vidi i kod Isusa
koji je (među nama) obavljao posao stolara, radnika-obrtnika. Meni ovdje na um
dolazi slika bolničara ili bolničarke koji liječe ranu po ranu i to vlastitim rukama.
Bog se upliće i uranja u našu bijedu, prilazi našim ranama i svojim ih rukama liječi
i – kako bi imao ruke – posta čovjekom. To je Isusov osobni čin, kazao je Sveti Otac
dodajući: Jedan je čovjek počinio grijeh; drugi ga je čovjek poništio. Blizina. Bog
nas ne spašava po nekom nalogu, dekretu ili zakonu – spašava nas nježno, milujući
nas; svojim vlastitim životom (predanim) za nas – kazao je Papa. Treći je pojam
obilje. Gdje se umnožio grijeh, nadmoćno izobilova milost. Svatko od nas poznaje svoje
bijede; dobro ih poznaje i mnoge su – kazao je Papa – Božji 'izazov' je da ih nadvlada;
da iscijeli rane, kako je to činio Isus, pa i više: da darom svoje ljubavi i milosti,
izobiluje nad našim grijesima, slabostima, ranama. Tako prednost koju je Isus davao
grješnicima, postaje shvatljiva – kazao je papa Franjo. U srcu se tih ljudi umnožio
grijeh, no Isus im polazi ususret s preobiljem svoje milosti i ljubavi. Milost Božja
uvijek pobjeđuje, jer u njoj je sam Bog koji se daruje, približava, koji nas miluje
i ozdravlja. I zato – ovo što ću reći možda se nekima neće svidjeti – ali oni najbliži
Njegovu Srcu, jesu najveći grješnici, jer on ih traži i sve ih poziva: Dođite, dođite,
a kada ga pitaju za obrazloženje, kaže: Ne treba liječnik zdravima; došao sam ozdraviti,
spasiti – objasnio je Sveti otac te dodao: Neki od Svetaca kažu da je jedan od
najgorih grijeha nepovjerenje; nepovjerenje prema Bogu. Ali, kako možemo biti tako
nepovjerljivi prema Bogu koji nam je tako blizak; koji je tako dobar – pita se Papa
te nastavio – koji našemu grješničkomu srcu daje prednost?! Božju tajnu, dakle, nije
lako razumjeti; ne razumije se dobro inteligencijom. Možda će nam jedino pomoći one
tri riječi: kontemplacija, blizina i obilje. To je Bog koji uvijek pobjeđuje preobiljem
svoje milosti, nježnosti i bogatstvom svojega milosrđa – zaključio je na koncu Sveti
Otac.