Ne treba zaboravljati umirovljene svećenike i časne sestre
U propovijedi na današnjoj Svetoj Misi u kapeli Doma Sveta Marta, komentirajući liturgijska
čitanja, Sveti je Otac govorio o početku i svršetku apostolskog života. Osvrćući se
na evanđeoski ulomak, rekao je da su učenici bili „mladi“ i „jaki“, čak su i đavoli
bježali pred njihovim propovijedanjima. Prvo nam čitanje pak govorio o svetom Pavlu
na kraju njegova života – rekao je papa Franjo. Apostol je radostan i poletan jer
je u njemu bio Bog, zar ne? No, ipak nije bio pošteđen od izmaka snaga. Razmišljajući
o Pavlovu okončanju, tri mi lika dolaze na um: Mojsije, Ivan Krstitelj i sam Pavao.
Mojsije je bio na čelu Božjega naroda. Hrabar, borio se protiv neprijatelja ali i
s Bogom kako bi spasio svoj narod: bio je jak! Na kraju je sam, na brdu Nebo, gledao
obećanu zemlju, ali u nju nije mogao ući.. Tjeskobâ u posljednjim godinama života
nije bio pošteđen ni Ivan Krstitelj – podsjetio je Sveti Otac. On se čak morao
suočiti s „mučnim dvoumljenjem“ i „dopao je pod vlast neodlučnog, pokvarenog i pijanog
upravitelja, pod vlast zavisti preljubnice i prkosa plesačice. I apostol Pavao u prvom
čitanju govori o onima koji su ga napustili, o onima koji su mu nanijeli zlo prkoseći
njegovu propovijedanju. Pripovijeda kako je na sudu ostao sam. Svi su ga napustili.
Ali – kako veli – Gospodin je stajao uza me. On ga je krijepio da može potpuno navijestiti
Evanđelje. U tomu je veličina apostola, da svojim životom čini ono što je govorio
Ivan Krstitelj: „On mora rasti, a ja se umanjivati“. Apostol daje život kako bi Gospodin
rastao. I na kraju završava tako... I Petru je također obećano: „Kada ostariš vodit
će te tamo kamo ne želiš ići“. A kad razmišljam o Apostolovu svršetku, u srcu pomišljam
na svetišta apostolata i svetosti, na domove za stare svećenike i časne sestre: dobri
svećenici, dobre časne sestre opterećeni samoćom čekaju da Gospodin pokuca na vrata
njihova srca. U Crkvi su te kuće prava svetišta apostolata i svetosti. Nemojmo ih
zaboravljati – potaknuo je Sveti Otac. Ako malo bolje promislimo, ta su svetišta
predivna mjesta – ustvrdio je Papa dodajući kako često čuje govoriti o hodočašću u
Gospino svetište, svetoga Franje, svetoga Benedikta, o mnogim hodočašćima, pa se pitam:
„Želimo li kao kršćani posjetiti ta svetišta apostolata, domove za stare svećenike
i časne sestre? To će biti pravo hodočašće. Netko mi je prije nekoliko dana rekao
da prije odlaska u misije posjeti grobišta i razgleda sve grobove zaboravljenih misionara,
svećenika i časnih sestara, koji već pedeset, stotinu i dvjesta godina leže u tim
grobovima pitajući: Može li se sve njih proglasiti svetima, ili u konačnici vrijedi
samo svakodnevna svetost, svetost sadašnjega vremena? U domovima za stare, časne sestre
i svećenici poput svetoga Pavla pomalo žalosni, ali spokojni i vedra lica čekaju Gospodina
– ustvrdio je Papa. Zaključujući propovijed, Papa je rekao kako bi svima koristilo
promišljanje o životnom razdoblju koje obilježava Apostolovo okončanje također i molitva
Gospodinu: Čuvaj sve koji su u trenutku konačnoga svlačenja, da mogu još jednom reći:
Da, Gospodine, želim te slijediti – zaključio je papa Franjo.