Svjetska gospodarska kriza znak je nedostatka poštovanja čovjeka

To je sramota koja se, uz pomoć svih ljudi, ne smije više ponoviti – tim je riječima papa Franjo završio audijenciju održanu 3. listopada povodom 50. obljetnice enciklike Ivana XXIII. 'Pacem in terris'. Sveti je Otac molio za više od, do tada već utvrđenih 90 poginulih, i za stotine nestalih u moru, među kojima majke, djeca i trudnice, koji su jutros nastradali u potonuću brodice pune doseljenika, dok su pokušavali stići do talijanskoga otoka Lampeduse.
Govoreći o miru i o nečovječnoj svjetskoj gospodarskoj krizi, koja je znak velikoga nedostatka poštovanja čovjeka, ne mogu ne spomenuti se, uz veliku žalost, brojnih žrtava bezbrojnoga tragičnog brodoloma koji se danas dogodio kod Lampeduse. Dolazi mi riječ 'sramota' … To je prava sramota! – istaknuo je papa Franjo. Vidjevši, možda, prve, dramatične fotografije objavljene na internetu, i saznavši za tragediju koja je pogodila preživjele, a i one koji su priskočili pružiti prvu pomoć, Sveti je Otac tek održani govor završio glasom punim boli i prezira.
Dva su to osjećaja koja su se potom stopila u zaziv prema nebu, i prema onima koji imaju moći da učine nešto na zemlji. Molimo zajedno Boga za sve koji su izgubili život; za muškarce, žene, djecu, za njihovu rodbinu, i za sve izbjeglice. Ujedinimo svoje snage kako se slične tragedije ne bi ponovile! – potaknuo je papa Franjo te dodao da samo odlučna suradnja svih ljudi može pomoći da ih se spriječi.
Žalošću zbog te bezbrojne tragedije završilo je razmišljanje koje je također, na neki način bilo bolno, podijeljeno među ljepotom vrednota koje promiče i podupire vjera – mir, pravednost, ljudsko dostojanstvo – i razočaranjem zbog sustavne izdaje tih istih vrednota od strane onih koji su pozorni prema interesima, drugačijima od općega dobra. Pred papom su Franjom bili sudionici Danâ posvećenih 50. obljetnici 'Pacem in terris', glasovite enciklike budućega sveca, Ivana XXIII., koji je – podsjetio je Papa – potaknuo svijet koji je bio na rubu svjetskoga atomskog sukoba, da promiče i primjenjuje pravednost, te da pridonosi cjelovitomu ljudskom razvoju, u skladu s logikom solidarnosti. Ipak, papa je Franjo primijetio:
Gledajući našu aktualnu stvarnost, pitam se jesmo li shvatili pouku iz 'Pacem in terris'. Pitam se jesu li riječi pravednost i solidarnost samo u našem rječniku, ili svi radimo kako bi postale stvarnost. Enciklika blaženoga Ivana XXIII. jasno nas podsjeća da ne može biti pravoga mira ako ne radimo za pravednije i solidarnije društvo, ako ne nadvladamo samoljublje, individualizme, te interese skupinâ, i to na svim razinama – istaknuo je Papa.
Ne priznajući božansko podrijetlo čovjeka teško se dolazi do očuvanja glavnih građanskih i političkih prava neke osobe – primijetio je potom Papa te dodao spominjući se riječî blaženoga Ivana XXIII. – I nisu samo glavna građanska i politička prava ta koja se imaju zajamčiti, nego se ima također svakomu pružiti mogućnost za pristup najosnovnijim sredstvima za život, hrani, vodi, stanu, zdravstvenoj skrbi, obrazovanju, te mogućnosti stvaranja i izdržavanja obitelji. Sva su ta prava već stečena našim načinom razmišljanja. Međutim, - dodao je Papa – imamo se pitati: jesu li ona doista stečena i u stvarnosti?
Enciklika 'Pacem i terris' ocrtava put koji ide od mira, koji valja izgraditi u srcima ljudi, do ponovnoga razmatranja našega modela razvoja i djelovanja na svim razinama, kako bi naš svijet bio svijet mira. Pitam se jesmo li raspoloživi prihvatiti taj poziv – rekao je na kraju papa Franjo.