Papa u dvorani Pavao VI. primio katehiste, sudionike međunarodnoga simpozija o katehezi
Početi od Krista, biti s Njim u bliskim odnosima, oponašati Ga u izlaženju iz sebe,
ne bojati se ići s Njim na periferije – potaknuo je papa Franjo primivši 28. rujna,
u Dvorani Pavao VI., dvije tisuće katehistâ, sudionikâ međunarodnoga simpozija o katehezi.
Skup je održan u okviru Godine vjere, na poticaj Papinskoga vijeća za novu evangelizaciju. Valja
pomoći djeci, mladima i odraslima da upoznaju i sve više vole Gospodina; to je jedna
od najljepših odgojnih pustolovina, jer se gradi Crkva – objasnio je Sveti Otac, nazvavši
sebe 'katehistom'. Ali, - dodao je – valja biti katehist, a ne činiti se katehistom
ili raditi kao katehist. Navevši potom riječi Benedikta XVI.: „Crkva ne raste putem
prozelitizma; ono što privlači jest svjedočanstvo“, papa je Franjo podsjetio i na
uputu svetoga Franje Asiškoga koji poziva na propovijedanje, i to, ako je potrebno
i riječima, ali najprije svjedočenjem. Neka ljudi čitaju Evanđelje u vašem životu
– napomenuo je Sveti Otac. Kako bismo krenuli od Krista, imamo biti bliski s Njim,
dopustiti da nas On gleda, a to je put koji traje cijeli život. Upitavši nazočne dopuštaju
li da ih Gospodin gleda, Sveti je Otac napomenuo da je to jedan način molitve. A kako
se to radi? – upitao je Papa te dodao - Vrlo jednostavno. Gledaš svetohranište i dopuštaš
da te On gleda…. Primijetivši potom da bi netko mogao reći: To je pomalo dosadno,
mogao bih zaspati…, Sveti je Otac istaknuo da može zaspati, ali da će ga Gospodin
svejedno gledati. Obrativši se potom katehistima, očevima i majkama, čije se obiteljske
obveze teško usklađuju s kontemplativnim životom, Papa je izrazio razumijevanje te
istaknuo da, zahvaljujući Bogu, nije nužno da svi rade na isti način. U Crkvi, naime,
postoji raznovrsnost duhovnih oblika; važno je pronaći odgovarajući način kako bismo
bili s Gospodinom, a to je moguće u svim stanjima života – rekao je Sveti Otac. Tko
Krista stavlja u središte vlastita života, sebe udaljuje od središta i otvara se drugima
u živosti ljubavi, čiji je pokret sličan otkucaju srca. Srce katehista uvijek živi
od tog gibanja 'sistola – dijastola', odnosno sjedinjenje s Isusom – susret s drugima.
Ako nedostaje jedan od ta dva pokreta, nema više otkucaja, i nema života – objasnio
je Papa. Kerigma, odnosno navještaj o Kristovu uskrsnuću, dar je koji rađa poslanje,
koji nas potiče da idemo dalje od sebe. Katehist je svjestan da je primio dar, dar
vjere koji potom daruje drugima. I pritom si ne uzima postotak – istaknuo je papa
Franjo te dodao – Sve ono što primi, to i daje! Nije riječ o dobrom poslu! To je čisti
dar: primljeni i ponovno predani dar. Potaknuvši nazočne da se ne boje ići s Isusom
na periferije, Sveti je Otac napomenuo da ako katehist dopusti da ga obuzme strah,
znači da je plašljiv; ako je katehist miran, na kraju postaje poput kipa u muzeju;
ako je katehist krut, postaje suh poput pergamene i jalov. Potrebno je mnogo kreativnosti
i nikakav strah za izlazak iz vlastitih shema; upravo je to obilježje katehista. Kada
smo zatvoreni u svojim shemama, u svojim skupinama, svojim župama i pokretima, događa
nam se ono što se događa osobi koja je zatvorena u svojoj sobi – razbolimo se – istaknuo
je papa Franjo. Tisuću mi je puta draži katehist koji ima hrabrosti riskirati i izići,
nego onaj koji uči, koji sve zna, ali je uvijek zatvoren i bolestan, a katkada bolestan
i u glavi…. – rekao je Sveti Otac. Sigurnost koja ima pratiti svakog katehista
jest da Isus hodi s nama, prethodi nam – dodao je Papa. Kada razmišljamo o tomu da
odemo daleko, na krajnju periferiju, Isus je tamo. Znate li koja me periferija jako
žalosti? Djeca koja se ne znaju prekrižiti. To je periferija, i valja tamo otići!
I Isus je tamo, čeka te kako bi pomogao tom djetetu da se prekriži – istaknuo je na
kraju Sveti Otac.