Najvažniji je prvi navještaj: Isus Krist je Spasitelj

Crkva se ponekad gubi u malim stvarima, u malim zapovijedima. A zapravo je najvažniji prvi navještaj: Isus Krist je Spasitelj – istaknuo je sveti Otac u dugom intervjuu za poznati isusovački časopis 'Civiltà Cattolica’. U dugom razgovoru s patrom Antoniom Spadarom, papa je Franjo govorio o sebi, o Družbi Isusovoj, o ulozi Crkve u svijetu, o pastoralnim prioritetima te o naviještanju Evanđelja.
Grješnik na kojeg je Bog svratio svoj pogled – tako je papa Franjo opisao samoga sebe u dugom razgovoru obavljenom 19., 23. i 29. kolovoza u Domu Sveta Marta. Trideset stranica pripovijedanja o njegovoj isusovačkoj povijesti kao i o njegovu shvaćanju poslanja Crkve. Crkva treba zacjeljivati rane i grijati srca vjernika, treba biti među ljudima... Crkvu shvaćam poput poljske bolnice nakon borbe. Nema smisla pitati teškog ranjenika ima li masti u krvi i visok šećer. Treba liječiti rane. Nakon toga, možemo govoriti o drugim stvarima. Crkva se katkad bavila sitnicama, sitnim zapovijedima, a najvažniji je prvi navještaj: Spasio te Isus Krist!
Crkveni službenici stoga prije svega moraju biti djelitelji Božjega milosrđa, a na drugom su mjestu organizacijske i strukturalne reforme, jer je najbitnija promjena ponašanja. Prema mišljenju pape Franje, „službenici Evanđelja moraju biti kadri ugrijati srca osoba, s njima hoditi u noći, znati s njima razgovarati i bez gubljenja ulaziti u njihovu noć. Božjem su puku potrebni pastiri, a ne državni činovnici ili klerici – ustvrdio je Sveti Otac.
Govoreći pak o pastoralnom radu, Papa je objasnio da se navještaj mora usredotočiti na bitno, a ne na uporno nametanje gomile nauka. Misionarski se navještaj usredotočuje na bitno, a to najviše privlači i zapaljuje srca. Valja dakle pronaći novu ravnotežu, inače prijeti opasnost da se moralno zdanje Crkve uruši poput papirnatoga tornja, da izgubi miris Evanđelja. Evanđeoski predložak dakle treba biti jednostavan, a iz njega potom nadolaze moralne posljedice – primijetio je papa Franjo.
U intervjuu je Sveti Otac govorio o svojem iskustvu isusovca, također i glede teških trenutaka: „Moj autoritaran i brz način odlučivanja zadao mi je velikih problema i zbog toga su me optuživali da sam okorjeli konzervativac. To bolno iskustvo danas mi puno znači.“ Prisjećajući se svoje biskupske službe u Argentini, kazao je da je shvatio važnost savjetovanja. Vrlo su bitni konzistoriji i sinode za istinsko i učinkovito savjetovanje, ali moraju biti opušteniji. Želim stvarno, a ne formalno savjetovanje – ustvrdio je Sveti Otac.
Govoreći pak o svojoj isusovačkoj formaciji, razlučivanju i reformama, Papa je rekao da je potrebno vrijeme kako bi se stvorila osnova za istinsku promjenu. A to je vrijeme raspoznavanja – tvrdi sveti Otac dodajući kako razlučivanje zahtijeva da se odmah učini nešto što se u početku mislilo učiniti poslije. To se i meni dogodilo ovih mjeseci – kazao je papa Franjo.
Govoreći pak o Družbi Isusovoj, Papa veli da je već po sebi decentralizirana: njezino je središte Krist i Crkva, dvije okosnice da može živjeti „u periferiji“, a ako u središte stavi sebe kao čvrstu strukturu, u opasnosti je da se osjeća sigurnom i samodostatnom – ustvrdio je Papa.
Papa u intervjuu govori o Crkvi kako ju je Drugi vatikanski sabor opisao u konstituciji 'Lumen gentium', kao „o svetom Božjem puku“, a prema njemu, osjećati s Crkvom, znači „biti u narodu“. Govori o Crkvi koja se ne želi svesti na skupinu odabranih osoba, nego želi biti Crkva Majka i Pastirica. Crkva je plodna i to treba biti – veli Sveti Otac dodajući da mu dolazi na um kada vidi „negativna ponašanja službenika u Crkvi“ ili posvećenih osoba,: Evo neženje, ili evo stare djevojke. Nisu ni očevi ni majke. Nisu bili sposobni podati život – kazao je papa Franjo.
Među mnogim upitima glavnoga urednika isusovačkoga časopisa, bila su i pitanja o pastoralnom odnosu i djelovanju prema rastavljenima i ponovno oženjenima, te prema homoseksualnim osobama. Valja uvijek promatrati osobu. Ovdje ulazimo u čovječju tajnu. Bog prati osobe u njihovu životu, a i mi ih moramo pratiti polazeći od njihova stanja. S milosrđem valja pratiti – istaknuo je papa Franjo.
Glavni se urednik osvrnuo i na ulogu žena u Crkvi, a papa je Franjo rekao da je izazov „razmisliti o posebnom mjestu žene baš tamo gdje se u raznim crkvenim okvirima obnaša vlast. Na završetku razgovora dotaknuta je – Svetomu Ocu vrlo draga tema – Boga se susreće hodajući. Bog je uvijek jedno iznenađenje, nikad se ne zna gdje ćeš Ga i kada naći, ti ne određuješ ni vrijeme ni mjesto susreta s Njim – objasnio je papa Franjo.
Papa smatra dakle da je potrebno „prepoznati susret“. Ako kršćanin želi sve jasno i sigurno, onda neće ništa naći. Predaja i sjećanje prošlosti trebaju Bogu otvarati nove prostore. Statičkim pogledom unazad, ako se traže uvijek „disciplinarna rješenja“ ili izgubljena prošlost, onda vjera postaje jedna od brojnih ideologija. Ja sam posve siguran da je Bog u životu svake osobe – veli papa Franjo ističući da „premda je život neke osobe, teren pun trnja i trave, uvijek ima prostora u kojem može rasti dobro sjeme. Stoga Papa hrabri: „Treba se uzdati u Boga.“