Svako dijete osuđeno na pobačaj ima Gospodinovo lice – rekao je papa Franjo, primivši
danas (20. rujna) u audijenciju stotinjak liječnika Međunarodnoga saveza katoličkih
liječničkih udruga, u prigodi desete Međunarodne konferencije koja se održava u Rimu,
do 22. rujna, a ove joj je godine tema „Nova evangelizacija, primaljska praksa i skrb
o majkama“. Odlučno 'da' životu, i to bez oklijevanja – potaknuo je Sveti Otac
ističući kako rašireni mentalitet koristi, takozvana kultura odbačenoga, koja danas
porobljuje srcâ i umove mnogih ljudi, ima vrlo visoku cijenu; zahtijeva, naime, uklanjanje
ljudskih bića, ponajviše ako su tjelesno ili društveno slabija. Svako nerođeno dijete,
nepravedno osuđeno da bude pobačeno, ima lice Isusa Krista, ima lice Gospodina koji
je već prije rođenja, i poslije, tek što je bio rođen, iskusio odbacivanje svijeta
– rekao je papa Franjo te dodao kako je jednako tako i sa starijim ljudima. Iako je
nemoćna ili je na kraju svojih dana, starija osoba nosi u sebi Kristovo lice. Njih
se ne može odbaciti, kako predlaže „kultura odbačenoga“! Ne može ih se odbaciti! –
ponovio je Sveti Otac. Valja stoga ponovno istaknuti – kako stoji u Izjavi o namjernom
pobačaju Zbora za nauk vjere – da je prvo pravo jedne osobe njezin život. Svatko je
od nas pozvan prepoznati u nemoćnom ljudskom biću lice Gospodina, koji je u svojemu
ljudskom tijelu iskusio ravnodušnost i samoću na koje često osuđujemo najsiromašnije,
i to i u zemljama u razvoju, i u dobrostojećim društvima – primijetio je Papa te istaknuo
da stvari imaju cijenu, i mogu se prodavati, ali osobe imaju dostojanstvo, vrijede
više od stvari i nemaju cijene. Često se nalazimo u situaciji kada je upravo život
ono što manje košta. Zbog toga je pozornost prema ljudskom životu u njegovoj cjelini
u posljednje vrijeme postala prava prednosnica crkvenoga učiteljstva, a posebno pozornost
prema onom najnezaštićenijem životu, odnosno životu invalida, bolesnoga, onoga koji
se ima roditi, djeteta, starije osobe – istaknuo je Sveti Otac. S katoličkim je
liječnicima Papa potom razmišljao o sadašnjem povijesnom trenutku u kojemu, što se
tiče njihova zanimanja, živimo – kako je rekao – paradoksalnu situaciju. S jedne strane
– primijetio je papa Franjo – utvrđujemo, i zahvaljujemo Bogu za to, napredak medicine,
zahvaljujući radu znanstvenika koji se zanosno i ne štedeći se, posvećuju traženju
novih mogućnosti liječenja. S druge se pak strane uočava i opasnost od toga da liječnik
izgubi svoj identitet služitelja života. Kulturna je dezorijentacija zahvatila
i područje koje je izgledalo otporno, a to je medicina – dodao je Papa. Iako su po
svojoj naravi u službi života, zdravstvena su zanimanja ponekad potaknuta na to da
ne poštuju sâm život. Međutim, - kako je istaknuo Sveti Otac navodeći encikliku 'Caritas
in veritate' – otvorenost je životu u središtu istinskoga razvoja. Paradoks se vidi
u činjenici da se, dok se osobi dodjeljuju nova prava, ponekad čak i tobožnja, život
ne štiti uvijek kao glavna vrijednost i prvobitno pravo svakoga čovjeka. Krajnji cilj
liječnikova djelovanja uvijek ostaje zaštita i promicanje života – istaknuo je Sveti
Otac te dodao da je zadaća, posebno ginekologa, biti svjedoci i širitelji kulture
života. Nekada su žene koje su pomagale pri porođaju nazivali 'domajke'; poput majke
uz onu pravu majku. Tako ste i vi 'domajke' i 'doočevi'. Tko je katolik ima još
veću odgovornost, posebno u odnosu na današnju kulturu; on ima pridonijeti prepoznavanju
u ljudskom životu nadnaravne dimenzije, traga Božjega stvoriteljskoga djela, i to
od prvoga trenutka njegova začeća – objasnio je papa Franjo te dodao – To je obveza
nove evangelizacije koja često zahtijeva da idemo protiv struje, plaćajući osobno.
Gospodin računa i s vama u širenju evanđelja života – napomenuo je Sveti Otac. U
tom su vidiku – rekao je potom Papa – ginekološki odjeli u bolnicama povlaštena mjesta
svjedočenja i evangelizacije, jer tamo gdje je Crkva sredstvo nazočnosti živoga Boga,
istodobno postaje oruđe pravoga očovječenja čovjeka i svijeta. S toga motrišta, kako
je primijetio Benedikt XVI. u svojemu govoru na Katoličkomu sveučilištu Presvetoga
Srca u Rimu, 2012. godine, zdravstvena ustanova postaje mjesto na kojemu odnos prema
liječenju nije zvanje nego poslanje. Papa je na kraju liječnike potaknuo da svima
pokazuju, riječima i djelima, da je život uvijek, u svim svojim razdobljima i u svakoj
dobi, svet i da je uvijek valjan. I to ne zbog govora o vjeri, nego zbog razuma, zbog
znanosti – istaknuo je te dodao – Ne postoji neki život koji je svetiji od drugoga;
jednako tako ne postoji ljudski život koji je po valjanosti važniji od drugoga. Vjerodostojnost
se nekog zdravstvenog sustava ne mjeri samo po djelotvornosti, nego iznad svega po
pozornosti i ljubavi prema ljudima, čiji je život uvijek svet i nepovrediv – istaknuo
je na kraju papa Franjo.